Što je istina?

To je pitao rimski upravitelj Judeje Pontije Pilat Onog tko je bio Istina.
Krivo je to pitanje, jer uvijek možemo pitati za nešto što je dvojbeno - što je tu istina, a ni tada vrlo vjerojatno ne ćemo znati istinu ni u tom detalju, a kamoli potpunu Istinu.
Stoga treba pitati - tko je istina?
Nekad su znali oni koji se prave pametnima, filozofi, mozgati i doći do zaključka kako je sam Bog rob istine, pravde, ljepote, pa ispada kao da je 'Logos' (o kojem pišem na blogu i kojeg krivo predstavlja E.M.Jones) stariji od Boga, onda u tom slučaju bog filozofa i mudraca jest Bog.
Pravoslavlje je odavno, još od vremena kršćanskih otaca, a svakako od vremena sv. Dionisija Areopagita zaključilo kako je Bog ljudima nespoznatljiv, kako o Bogu možemo samo znati što nam je On otkrio, kako put prema mističnom jedinstvu s Bogom nije put filozofa, nego put poniznosti i pobožnosti koji dovodi kršćanina, uz dakako Božju blagodat, do spoznaje Božjih tajni, ali ni tada svih, jer kako napisah, Bog je u svojoj suštini stvorenjima nespoznatljiv (zato je besmisleno filozofirati o Bitku ili Boga davati u bilo kakve kategorije s kojima baratamo).
Bog je Istina, a kako je On stvorenjima neshvatljiv, onda i ljudi, kao i anđeli, ne mogu znati što je sve istina, nego mogu samo znati tko je Istina.
Stoga savjet i meni i vama, ne padajmo u napast da svojim umom pokušavamo razumiti Boga, davati Mu atribute osim onih o kojima je pisao sv.Areopagit pišući o Božjim imenima.
Put do Boga je put apofatički, a ne put ljudskog mozganja.
Ipak da se vratimo na Istinu.
Ako smo kršćani, onda moramo biti spremni, svakog časa, svjedočiti, makar uz cijenu života, za istinu. Bolje rečeno za Istinu s velikim prvim slovom.
Jer bi bila ludost npr. dati život za nešto što mislimo da je istina, a to istina nije.
Još bi veća ludost, to jest tada je to i smrtni grijeh, dati život za neku laž koju smo sami izmislili, ili u koju smo povjerovali jer nam je iz bilo kojih sebičnih interesa odgovarala i nismo niti pomislili, zbog tog egoizma i gordosti, nije li to možda bila laž?
Da, može taj koji daje svoj život za laž izgovarati posljednjim uzdasima Ime Gospodnje, ali njemu je Gospod ne Bogočovjek Isus Hrist, nego otac laži i čovjekoubojica od početka.
Jer Istina se ne prilagođava ljudima, nego može biti samo obrnuto, dok oni koji zbog svojeg sebeljublja ustraju u laži, oni postaju vječni protivnici Božji osim ako se prije smrti ne pokaju.

Ovaj uvod sam napisao kako bi nam se iskristaliziralo što moramo, ako smo kršćani, raditi u pogledu nekih povijesnih razmimoilaženja koje opterećuju hrvatski i srpski narod, a koji su vezani uz povijest prve polovine 20.st.
Prvo, nitko nema prava zamjeriti Hrvatu ili Srbinu što voli svoj narod i što vjeruje kako nije njegov narod zločinački.
Štoviše, slab bi bio kršćanin onaj tko bi zamrzio svoj narod, tko bi se urotio s tko zna s kim na štetu svojeg naroda.
Mislim da takve izdajice zaslužuju svaki prezir od svih naroda, i nije bez razloga Dante takve stavio na dno Pakla.
To ujedno znači da ja ne mogu zamjeriti Srbima što su rehabilitirali četnički pokret ako pri tome nisu iskrivili povijesne činjenice (a što su to povijesne činjenice - to je pravo pitanje, a odgovor je - slijedimo Istinu pa ćemo saznati, prije ili kasnije, povijesne činjenice).
Isto tako Srbi, ako su dobronamjerni, ne smiju Hrvatima zamjeriti što ne vjeruju u jasenovački mit, jer ako je to istina, onda se stvarno može postaviti pitanje - zaslužuju li Hrvati pravo na svoju državu kad su milijun nenaoružanih Srba ubili u logoru smrti?
Kome je stalo do Istine i do mira među tim narodima, mora dati podršku i tražiti da se obave istraživanja, materijalna (iskapanja) i dokumentacijska (arhiva NDH i slično) kako bismo koliko-toliko saznali istinu o tom razdoblju koji jedni tumače na jedan, drugi na suprotan način.
Po mojem sudu, posve je neprihvatljivo što neki Srbi smatraju da je već zločin kad neki Hrvati preispituju priču o Jasenovcu.
Zašto Hrvati nemaju pravo obraniti svoju čast ako su žrtve laži?
Isto tako recipročno se odnosi i na Srbe.
Znakovito je što je časni Vilim Karlović, o kojem sam pisao, koji je mučen i zamalo ubijen kao vukovarski branitelj, svjedočio na sudu u korist nekih četnika, i što sam svjedoči u knjizi kako su ga dva četnika spasila od smrti i još gorih stvari prije smrti, i to pozivajući se na svoju pravoslavnu vjeru.
Dakle, to što je netko pripadao bilo kojoj vojsci, to ga ne čini zločincem, osim ako je dobijao zapovijedi protivne ženevskoj konvenciji o ratovanju i izvršavao ih, i ako je pripadao vojsci koja je imala posve jasno napisane dokumente koji su isto protivni ženevskoj konvenciji.
Eto to je prva stvar koju bi trebalo ispitati u cilju prevazilaženja neprijateljstva između Hrvata i Srba.
Nadalje, krimen ne može biti što su se Hrvati borili protiv Jugoslavije, ili što su se Srbi borili protiv NDH.
Krimen u smislu zločinstva je jedino ako se u toj borbi koristi teror i ubijaju oni koji nisu vojnici ili policajci.
Dakako da onda nije ni krimen ako napadnuta država svlada, osudi i koji put strijelja pobunjenike.
Zar su se imali pravo 'bugojanci' žaliti što ih je titina Jugoslavija strijeljala?
Ili što je NDH strijeljala svoje pobunjenike?
Tu moramo biti posve za Istinu, a ne imati jedno mjerilo za svoj narod, drugo mjerilo za drugi narod.

Posljednjih godina se je predmet konflikta između dva naroda preselio na pitanje papističke kanonizacije nadbiskupa Stepinca.
Ne znam kako u tom slučaju može SPC biti zainteresirana, osim ako je na pruzi ekumenizma pa ne želi da papisti imaju sveca kojeg oni ne žele, jer planiraju biti u zajedništvu s papistima.
Još je gora stvar ako im u ovom slučaju nije stalo do istine, nego zbog političkih razloga osporavaju kanonizaciju.
Ponavljam, pravoslavci ne bi trebali biti zainteresirani za papističke kanonizacije kad su te kanonizacije ionako nevaljane, kad onaj tko je u shizmi i herezi ne može nikog kanonizirati.
I onda moram navesti nešto što upućuje kako niti jedna niti druga strana ne slijedi Istinu, nego je zbog lažne ljubavi prema svom narodu spremna lagati i imati dvostruka mjerila.
SPC zamjera nadbiskupu Stepincu što je dao podršku NDH, i mislim da je to glavni razlog zašto se protivi kanonizaciji.
Zar nemaju Hrvati kao i svaki narod pravo na svoju državu?
Obično dobijamo odgovor, da, imaju, ali tu državu im ne smiju dati nacifašisti.
Kako to da je onda titina Jugoslavija surađivala s Naserom, Assadom (starijim) i mnogim drugima koji su ili surađivali ili bili spremni surađivati s Nijemcima samo da se iz njihovih domovina izbace kolonijalne sile (UK i Francuska)?
Znači ovi mogu surađivati s Nijemcima jer se bore za slobodu i svoju državu, a Hrvati to isto ne smiju?
Opet licemjerstvo koja nas ne vodi k Istini.
S druge strane hrvatski papisti posve jadno napadaju SPC zato što je kanonizirala vladiku N. Velimirovića jer je tobože bio antisemit (i da, pohvalno je 30-tih godina pisao o A.Hitleru, a ja sam našao stare novine u kojima su se mnogi tada pozitivno izjašnjavali o Hitleru, "Times" ga je proglasio osobom godine, ubijeni predsjednik SAD JFK također je pozitivno pisao o njemu).
Zar nisu oni svjesni da bi današnji pobjednici drugog velerata i Gospoda Isusa Hrista proglasili antisemitom, sve apostole i kršćanske oce?
I jedna i druga strana u sporu spremne su surađivati s crnim đavolom ako vide da bi u tome imali neke varljive, zemaljske i propadljive beneficije.
Zagrebački Kaptol skriva (koliko mi je poznato, a možda je i uništen) dnevnik Stepinca jer je iz njega vidljivo kako je koncem 30-tih imao simpatije prema ustaškom pokretu, kako se je sastajao s Artukovićem i prije rata.
Zašto bi to bio krimen?
Nije krimen, nego su oni na Kaptolu i te kako svjesni tko vlada svijetom, i takvima se ne žele zamjeriti, neka trpi Istina što njih briga, bitno da se gospodari svijeta slože s kanonizacijom Stepinca.

I tako dolazimo do zaključka kako ima mnogo onih koji slijede svoje egoističke 'istine', a malo njih slijedi Istinu.
Ako slijediti Istinu znači zamjeriti se našim sunarodnjacima koji se koriste s lažima radi propadljivih zemaljskih dobitaka, onda se moramo jasno odlučiti na čijoj smo strani, jer na te dvije stolice ne možemo istovremeno sjediti.

P.S.
Pročitajmo malo komentare na zadnju 'besjedu' rimskog klauna Franje o kanonizaciji Stepinca.
Na granici idiotizma je onaj u kojem se kaže kako hrvatski papisti trebaju biti vjerni 'Hristovom vikaru na Zemlji', jer Stepinac je dao život  radi vjernosti 'vikaru', pa ako 'vikar' kaže da Stepinac nije svetac, onda moraju poslušati, jer sam Stepinac bi poslušao 'svetog oca'.
Ne znam za bolji primjer kvake 22.
Ako vjeruješ da je Stepinac svetac, onda moraš vjerovati 'vikaru' koji kaže kako to Stepinac nije, pa ne smiješ niti ti više vjerovati kako Stepinac jest svetac.
Nadam se da će sve više mojih sunarodnjaka shvatiti kako je besmislena i nadasve za spasenje duše opasna hereza papizma.
E sad, ako ne žele slijediti Istinu, nego nekog klauna iz Vatikana, sami su krivi za svoju vječnu sudbinu.

I ovaj komentar je zanimljiv:
"Meni je najčudnije od svega što se svečenici bez problema u svojim propovjedima usuđuju kritizirati Svetog Petra i govoriti o njegovim slabostima ,a papu se ne usuđuju
Kao njega se mora slušati bez pogovora."

Odgovor je vrlo jednostavan, ali teško prihvatljiv na uši navikle na papističke laži.

Sv.Petar se nije nikad postavio kao 'nezabludivi Hristov vikar na Zemlji'.

Papizam je najopasnija hereza ikad izgovorena i prakticirana jer jednog palog čovjeka željnog apsolutne vlasti na Zemlji predstavlja kao onog kojeg je Gospod Hristos izabrao za svojeg zamjenika i kojeg svi moraju slušati kao Njega samog, inače završavaju u Paklu.

I na kraju možda najmorbidnija stvar.
Mnogi hrvatski papisti spremni su napraviti trgovinu, mi ćemo priznati da je Jasenovac bio logor smrti (e sad malo cjenkanja, 80, 70, 500, 700, 1.000 tisuća žrtava kako se već dogovorimo) a vi ćete nam dati zeleno svijetlo na kanonizaciju Stepinca.
Idioti, ako ste spremni pristati na takvu laž samo radi te kanonizacije, onda ste spremni zanijekati pravo našeg naroda za državom i slobodom, samo da bi vam rimski klaun proglasio za sveca Stepinca.
Jer ako su naši preci bili takvi zločinci (nitko normalan ne može pristati na takvu optužbu bez dokaza, ali među Hrvatima ima nadprosječno mnogo izdajnika koji traže strane gospodare), onda ponavljam, nismo zaslužili slobodu i državu, a onda budite sigurni da se ne će niti u toj novoj državi koja se stvara na području bivše jugovine, moći spominjati Stepinca kao što se nije moglo i za vrijeme titine jugovine koja je ne zaboravimo, imala dobre odnose s Vatikanom barem nakon razdoblja drugog vatikanskog koncila.