Edenski korijeni liberalizma

Adam i Eva nisu postali bogovi.
Zmija me je prevarila, odgovorila je Eva Bogu. Adam je to isto rekao za Evu.
Zašto je Bog dopustio da Adam i Eva postanu robovi Zmije iako je to ova učinila na prijetvoran način?
Zato što su se oboje mogli suprostaviti ocu laži, ali to nisu učinili.
Lažno obećanje postalo im je jače od stvarnosti, od istine.
Pravedno je da onaj tko ima um, a radi bezumne stvari, snosi kaznu odnosno posljedice svoje nepromišljenosti.
Zmija nije mogla s istim riječima prevariti kršćane na pragu novog vijeka.
Liberalizam, i prateći humanizam, su novovjeke riječi koje označavaju to isto lažno edensko obećanje o obožanstvljenju čovjeka koji zanemari Božje zapovijedi.
Adam i Eva spoznali su brzo da su goli, te se sakriše pred Bogom pokrivši svoju golotinju.
Koliko treba novovjekim ljudima da spoznaju svoju golotinju pred Bogom?
Neki, a to su većina, ne će to vidjeti do samog kraja.
To je zato što je liberalizam praćen redovito s vjerom u napredak.
Pa kad se liberali osjećaju jadnima, ili edenskim riječnikom golima, kad vide da nisu postali kao bogovi koji sve mogu, sve imaju i sve uživaju, oni i dalje vjeruju kako će se to dogoditi jednom, jedan 'sutra' biti će njihov dan sreće.
U tome vidim glavnu razliku između prve prijevare i ove posljednje.

Liberalizam je religija čija je dogma da čovjek ima pravo biti slobodan od Boga i od dužnosti koje ima prema obitelji, narodu i svojim precima, te da će postati stvarno sretan kad to svoje pravo ostvari, kad postane slobodan.
Naravno da je to bezumna religija kad nam zdrav razum kaže kako potpunu slobodu ima samo Bog i da ta apsolutna sloboda je uvijek upregnuta u dobro.
Bog nije slobodan činiti zlo, a nitko nema veću slobodu od Njega.
Ludost je pomisliti kako čovjek ima neko pravo, a da mu to pravo nije dao Bog, ili još veća ludost je vjerovati kako čovjek ima pravo činiti nešto što mu je Bog zabranio činiti.
Bezumlje je graditi religiju ili ideologiju na temelju pretpostavke kako Boga nema ili da je Bogu svejedno što rade bića koje je stvorio i koja održava na životu.
Liberalizam kao religija se može uvjetno podijeliti na 'čisti' sotonizam i 'prijelazni' ublaženi sotonizam.
Prvi kaže - čini sve što god hoćeš, drugi kaže - čini što god hoćeš ako time ne činiš nasilje prema nekom drugom čovjeku.
Ublaženi sotonizam je uveden u sve ustave liberalno-sekularnih država uključujući i našu državu.
Neki će možda reć da je ovo gore navedeno neopravdano povezivanje liberalizma sa sotonizmom, jer svaki sotonist je liberal, ali nije svaki liberal sotonist.
Međutim, smatram da su Adam i Eva, u trenutku kad su povjerovali Zmiji, ipso facto izgubili vjeru u Boga i postali sotonisti - oni koji vjeruju Sotoni.
Ovo nije ekstremno razmišljanje jer je istina kršćanske vjere kako su od istočnog grijeha svi Adamovi potomci robovi Sotone čijeg se ropstva mogu osloboditi samo u sakramentu krštenja.
Pravedni i dobri Bog to ne bi dopustio da nisu stvarno Adam i Eva povjerovali Zmiji, a vjerovat Sotoni nije ništa drugo nego sotonizam.
Liberal može biti ateistom koji negira postojanje duhovnog svijeta, ali time što vjeruje kako ima pravo činiti što god želi i što god mu pruža ugodu, time je isti kao i Adam i Eva kad su odlučili prekršiti Božju zapovijed.
Na kraju će se ateistički liberal ili obratiti pa povjerovati u Boga i time odbaciti liberalizam, ili će zamrziti dobro odnosno Boga zato što mu lažno obećanje liberalizma ne će donijeti blaženstvo i sreću.
Primjer masonerije nam isto ukazuje kako liberalizam na kraju ili na vrhu masonske piramide završava s otvorenim klanjanjem Sotoni.
Kulturna revolucija iz prošlog stoljeća, sa svojom mitskom 1968. godinom, pokazuje nam kako pokret koji je na početku imao slična obećanja kao ona što je dala edenska Zmija, s vremenom je priješao u sve otvorenije luciferijanstvo, veličanje zla i perverzija, mržnju prema dobru i Bogu.
Seksualna revolucija kao važan vid liberalizma nije mogla stati samo na heteroseksualnom promiskuitetu, kontracepciji i abortusu, razvodu brakova odnosno legaliziranom preljubu. Ona ide dalje od legaliziranog sodomizma, sodomističkih brakova i propagande u medijima i školama.
Liberalizam otvara pandorinu kutiju, isprva iz nje izlaze 'umiljatiji' zlodusi, na kraju će se pokazati u svoj svojoj odvratnosti i nakaznosti Sotona.
Pobuna protiv jedne Božje zapovijedi, naoko nevažne, recimo nečedno odjevanje, na kraju završava s otvorenim kršenjem prve zapovijedi, odnosno sa sotonizmom.
Život je takav da ili postajemo svetijima ili postajemo prokletijima s vremenom. Ustvari svako stajanje na putu prema svetosti znači povratak na onaj široki put kojeg spominje Gospodin i koji vodi u vječno jezero ognjeno.
Kako napisah, Adam i Eva su odmah spoznali svoju golotinju. I kajali su se zbog toga. Ako su Abel i Kain prikazivali žrtve Bogu, to znači da su to vidjeli prije od svog oca Adama, a to isto znači kako se je Adam kajao i u prikazivanju žrtvi je pokazao svoju podložnost Bogu i spremnost na davanje nadoknade za svoj grijeh.

Liberalizam je pobuna protiv Boga, kršenje prve Božje zapovijedi.
Nemojmo se dovesti u zabludu pa pomisliti da nismo nikad bili liberalima, jer svaki svjesno učinjeni grijeh je liberalizam, želja da Boga nema ili da Bog više nema dominaciju nad nama i stvorenim svijetom ili otvoreno i drzovito suprostavljanje Bogu bez obzira na posljedice.
Glasanje na izborima za stranke koje su liberalne (a skoro sve su takve, jer prihvaćaju liberalno-sekularni ustav) je isti grijeh liberalizma.
Ne suprostavljanje liberalnim zakonima je opet isti grijeh.
Često se opravdavamo kako neki grijeh ne čini štetu drugim ljudima, pa se onda niti ne bi smio nazivati grijehom.
Ali to sami sebi zavaravamo, jer svakim grijehom zlo raste ne samo u nama, nego i u našoj okolini, u obitelji, u narodu, u svijetu.
Liberali koji su tobož konzervativniji kažu, protiv sam paradiranja sodomita ulicama, neka to 'rade' između četiri zida a ne javno.
Pri tome ne vide zakonitost da grijeh rađa novi i još teži grijeh, da oni koji su to 'radili' unutar sobe su robovi protunaravne požude te da time mrze narav koja je dobra i žele ju čim prije uništiti s javnim paradiranjem.
Liberalizam je uništio gotovo u potpunosti kršćanstvo na zapadu.
Taj isti zapad koji je na izdisaju boji se ne će li muhamedanci uništiti liberalne tekovine s nametanjem muhamedanstva, ne videći pri tom da su ga te tekovine uništile.
Tako se pribojavaju kako će se zabraniti nečedno odjevanje, i što će onda jadne žene koje ne će više polugole hodati u javnosti, i još jadniji muškarci koji ih ne će takve više moći gledati.
U tom primjeru se može pokazati suština bezumnosti liberalizma.
Ako je Bog zabranio nečednost, onda ne postoji ljudsko pravo na nečedno odjevanje, govorenje, prikazivanje. Društvo ili država koja dozvoljava javno kršenje Božjih zapovijedi priziva na sebe Božju kaznu.
Jel se u našoj državi kažnjava javno psovanje Boga ili javno pozivanje na kršenje Božjih zapovijedi? Nismo u ništa boljoj situaciji nego što je bio Izrael uoči Božje kazne preko Babilonaca.

Možda je za nas kao narod ili kao zapadnu civilizaciju sad već kasno da se povuče Božja kazna uništenja, ali kao osobe možemo se nadati u Božje opraštanje i u Njegovu milost.
Te kao što su se u naše ime nekad naši roditelji na našem krštenju odrekli svog lažnog sjaja Sotoninog, odreknimo se još jednom nečeg što nas nije učinilo nit nas može učiniti sretnim i božanstvenim.
Prikažimo slično kao i Adam žrtvu pokajnicu za naše grijehe.


P.S.
Najčešći argument za liberalizam novorednih katolika je ideja kako čovjek koji ne radi ništa protiv svoje savijesti, ne radi ništa protiv Boga.
Ako istražimo sveto Pismo ne ćemo nigdje naći argument za takvo nešto,
nego baš obrnuto, čovjek ne zna što je dobro, a što zlo dok mu to Bog ne objavi.
Kad bi savijest bila dovoljna onda ne bi Bog dao deset zapovijedi, niti bi preko Crkve objavio koji su smrtni grijesi, a koji su laki.
Mogli bismo baš reć suprotno od te liberalne fiškalije sa saviješću kao opravdanja za grijehe, da čovjek ima zbog svoje zle naravi koja je proistekla iz istočnog grijeha formiranu savijest koja opravdava njegovu zloću, a da tek uz pomoć Božje milosti odnosno dara vjere isti čovjek može ispraviti svoju krivo nasađenu savijest.
Nešto je grijeh zato što je Bog objavio da je to grijeh, a ne zato što je nečija savijest rekla da je to grijeh, dok savijest drugog to nije rekla pa ovom drugom čovjeku to nije grijeh.
Najbolje je skroz izbaciti spominjanje savijesti, jer ta ideja je došla zajedno s liberalizmom i zajedno s idejom kako se ljudi mogu spasiti izvan Crkve.
Dakle početkom novog vijeka.