Lazar

U Evanđeljima imamo dva Lazara.
Jedan je lik iz Isusove prispodobe, drugi je brat Marije i Marte i kojeg je Isus uskrsnuo.
Današnje evanđelje je o prvom:

"Bijaše neki bogataš. Odijevao se u grimiz i tanani lan i danomice se sjajno gostio. A neki siromah, imenom Lazar, ležao je sav u čirevima pred njegovim vratima i priželjkivao nasititi se onim što je padalo s bogataševa stola. Čak su i psi dolazili i lizali mu čireve." "Kad umrije siromah, odnesoše ga anđeli u krilo Abrahamovo. Umrije i bogataš te bude pokopan. Tada u teškim mukama u paklu, podiže svoje oči te izdaleka ugleda Abrahama i u krilu mu Lazara pa zavapi: 'Oče Abrahame, smiluj mi se i pošalji Lazara da umoči vršak svoga prsta u vodu i rashladi mi jezik jer se strašno mučim u ovom plamenu.' Reče nato Abraham: 'Sinko! Sjeti se da si za života primio dobra svoja, a tako i Lazar zla. Sada se on ovdje tješi, a ti se mučiš. K tome između nas i vas zjapi provalija golema te koji bi i htjeli prijeći odavde k vama, ne mogu, a ni odatle k nama prijelaza nema.'" "Nato će bogataš: 'Molim te onda, oče, pošalji Lazara u kuću oca moga. Imam petero braće pa neka im posvjedoči da i oni ne dođu u ovo mjesto muka.' Kaže Abraham: 'Imaju Mojsija i Proroke! Njih neka poslušaju!' A on će: 'O ne, oče Abrahame! Nego dođe li tko od mrtvih k njima, obratit će se.' Reče mu: 'Ako ne slušaju Mojsija i Proroka, neće povjerovati sve da i od mrtvih tko ustane.'"

Glavni lik u prispodobi nije siromah Lazar, nego bogataš.
Zato što nas Isus upozorava da ne budemo kao on.
A kakav je on bio? Uzoran građanin. Oblačio se u sjajnu odjeću, ne moramo ga zamišljati u grimizu, zamislimo ga u skupoj odjeći nekog razvikanog modnog sodomitskog dizajnera. 
Zamislimo ga u odjeći od skupocjenog materijala koja ima namjerne rupe i zakrpe kako bi izgledala 'kul'.
Dok bi Lazar zahvaljivao Bogu što mu odjeća nema puno rupa i zakrpa, bogataš se zakrpama divi kao genijalnom modnom dizajnu, umjetničkoj instalaciji s porukom (besmisla).
Drugo što znamo o bogatašu je da je bio 'partijaner', dobro je jeo i pio, vjerojatno je imao dosta slugu koji su njega i njegove goste posluživali.
Znamo da je bio i ljubitelj životinja, imao je pse. Možda radi prestiža, možda zato što nije imao djece ni ženu pa su mu psi bili surogati za obitelj, jer čitamo kako je htio poslati poruku iz Pakla svojoj braći, bez spominjanja žene i djece.
Nije bogataš bio niti posebno zao prema Lazaru, dozvolio mu je da bude ispred njegovih vratiju, nije mu se rugao. Isus ne spominje niti kako je bogataš imao bogatstvo stečeno na prijevari ili krađi niti da je bio bludnik.
Kako napisah na početku, uzoran građanin koji je sigurno plaćao sve poreze državi i davanja Crkvi - jeruzalemskom Hramu. Ne samo on, nego cijelo društvo bi bilo iznenađeno kad bi takav uzoran građanin završio u Paklu.
Ali to se je dogodilo. 
Evidentno je kako je imao grijeh prema Lazaru kojem nije pokazao milosrđe.
Međutim, moramo vidjeti zašto bogataš nije vidio potrebitog Lazara, zašto mu nije dozvolio da bude u kući u kojoj se sjajno gostilo, nego ga je držao izvan kuće u dvorištu gdje su se psi smilovali Lazaru i lizali mu čireve.
Zato što bijednik s čirevima kvari zabavu, kvari apetit za jelom i pićem.
Bogatašu je bog postala sjajna odjeća, dobra hrana i napici ugodni za nepce.
Iako je bio vjernik, vidimo u njegovom razgovoru s Abrahamom da on o Svetom pismu nije razmišljao, da nije svoje misli usmjeravao na Boga niti je htio vršiti Njegovu volju.
Drugi Lazar, brat Marije i Magdalene, i radi kojeg je Isus plakao, je bio isto bogataš. Po onome što sam čitao bio je jedan od najbogatijih ljudi. 
Ono što povezuje siromašnog Lazara i bogatog Lazara osim imena je ono najvažnije - njih Bog ljubi.
Bog je naložio anđelima da siromašnog Lazara odnesu u krilo Abrahamovo - mjesto u kojem su pravednici SZ čekali Isusa da dođe k njima i da im otvori vrata Raja koja su bila zatvorena za ljude od Adamovog grijeha, a radi smrti bogatog Lazara Isus je prvi puta zaplakao kako je zapisano u Evanđelju i naložio je mrtvom Lazarovom tijelu da se oživi i izađe iz groba.
Iako nam to nije Isus opisao u ovoj prispodobi, znamo da siromašni ljudi, ako nisu siromašni duhom, idu isto onamo kako je otišao nemilosrdni bogataš. Takvi siromasi žude za bogatsvom kojeg nemaju, a da ga imaju bili bi nemilosrdni prema siromasima kao i bogataš iz prispodobe.
Oba Lazara su bila siromašna duhom, zato je u njih mogao ući Duh Sveti, zato su vidjeli u potrebitima oko sebe priliku da ugađaju Bogu koji je milosrđe i koji želi da Njegovi budu milosrdni kao i On.
Da se je bogati Lazar sjajno odjevao, sjajno gostio, odnosno da su mu zemaljski užici postali bogom, onda ne bi mogao vidjeti Boga u Isusu koji je dolazio razgovarati s Marijom i Martom.
Stoga budimo svjesni, pogotovo u ovo korizmeno vrijeme posta, kako moramo biti strogi prema svom tijelu koje naginje prema vremenitim dobrima, jer inače ne ćemo vidjeti ni potrebite oko sebe, a onda niti Gospodina koji nam daje potrebite kako bi postajali sve sličniji Njemu.
Bogataša i Lazara dijelila su za vrijeme zemaljskog života vrata tako da prvi nije htio vidjeti drugog, nakon smrti njih dijeli provalija golema, nepremostiva.
Umrtvimo si naš sladostrasni želudac i požudne oči, tako da se otvore vrata našeg srca, da u njega uđe Gospodin.