Suzana i preljubnica

I današnja sveta liturgija ima u glavnim ulogama žene.
Obje su optužene za preljub i obje su bile pred kamenovanjem prema zakonu kojeg je Bog objavio preko Mojsija.
Prvo čitanje je iz Knjige proroka Danijela 13 glava.

U Babilonu življaše neki čovjek po imenu Jojakim. On se oženi Suzanom, kćerju Hilkijinom, veoma lijepom i bogobojaznom. Njezini roditelji bijahu pravednici i odgojiše svoju kćer po Zakonu Mojsijevu. Jojakim bijaše vrlo bogat: uz kuću imaše vrt. Judejci se skupljahu kod njega jer bijaše poštovaniji od svih. One godine izabraše za suce dva starca iz naroda. O takvima reče Gospod: "Bezakonje izađe iz Babilona po starješinama, sucima koji su se smatrali upravljačima naroda." Ovi posjećivahu kuću Jojakimovu, i svi koji imahu kakvu parnicu obraćahu se njima. Kad bi se narod, oko podneva, razišao, Suzana bi dolazila šetati u vrt svog muža. Ona je dva starca svaki dan promatrahu gdje ulazi i šeta, pa je poželješe. Izgubiše od toga razum, odvratiše svoje oči od Neba i zaboraviše njegove pravedne sudove. Obojica njome ranjena, skrivahu jedan od drugoga svoju muku, jer su se stidjeli priznati svoju pohotu za njom, ali su živo nastojali da je svaki dan vide. Jednom se rastadoše rekavši: "Hajdemo kući, doba je ručku." I svaki ode na svoju stranu, ali se vratiše i nađoše na istom mjestu. Ispitujući se za povod, priznaše pohotu za njom, i tada ugovoriše priliku kad bi mogli zateći Suzanu samu. I dok su tako vrebali zgodan dan, uđe ona jednom, kao i minulih dana, samo sa dvije djevojke: htjede se okupati u vrtu, jer bijaše vruće. Ondje ne bijaše nikoga: osim ona dva starca, koji je, skriveni, vrebahu. Ona reče djevojkama: "Donesite mi ulja i pomasti pa zaključajte vrtna vrata da se okupam!" One učine kako im zapovjedi: zaključaše vrtna vrata te iziđoše na pokrajna vrata da donesu što im je zapovjedila; ništa nisu znale o starcima, jer bijahu skriveni. Čim djevojke izađoše, oni ustadoše i pritrčaše k njoj. "Evo, rekoše, vrtna su vrata zaključana, nitko nas ne vidi. Mi te se poželjesmo, podaj nam se i budi naša! Ako li nećeš, mi ćemo protiv tebe svjedočiti da je neki mladić bio s tobom i da si zbog toga udaljila od sebe svoje djevojke." Suzana zastenja: "Odasvud sam pritisnuta: učinim li to, smrt me čeka; ne učinim li, neću vam ruci umaći. Milije mi je da nedužna padnem u vaše ruke nego da sagriješim pred Gospodom." I povika iza glasa. Okrenuše vikati i oba starca na nju, a jedan potrča i otvori vrtna vrata. Kad ukućani čuše krikove u vrtu, dotrčaše na pokrajnja vrata da vide što se dogodilo. Pošto starci ispripovjediše svoju pripovijest, postidješe se sluge veoma, jer se o Suzani takvo što nikad ne ču. Sutradan se narod sabra kod Jojakima, njezina muža. Dođoše onamo starci, puni bezbožne namjere da Suzanu usmrte. Rekoše skupljenu narodu: "Pošaljite po Suzanu, kćer Hilkijinu, ženu Jojakimovu!" Poslaše po nju. Ona dođe sa svojim roditeljima, djecom i svim rođacima. A Suzana bijaše veoma ljupka i ljepolika. Kako bijaše pod koprenom, oni bezakonici narediše da skine koprenu da bi se nasitili njezine ljepote. Svi njezini plakahu, a tako i svi koji je gledahu. Oba starca ustadoše usred naroda i staviše joj ruke na glavu. Ona plačući, srca zaufana u Gospoda, pogleda prema nebu. Starci rekoše: "Dok mi šetasmo sami po vrtu, uđe ona sa dvije djevojke, zaključa vrtna vrata i otpusti djevojke. Priđe k njoj mladić koji bijaše skriven i leže s njom. Mi bijasmo u kutu vrta; videći to bezakonje, potrčasmo k njima. Vidjesmo ih zajedno, ali ne mogosmo uhvatiti mladića jer bijaše jači od nas pa otvori vrata i pobježe. Ali ovu uhvatismo i zapitasmo tko ono bijaše. Ne htjede nam kazati. Za to svjedočimo." Povjerova im zbor - tȁ oni bijahu starješine narodne, suci, i osudiše je na smrt.  

Suzana povika iza glasa: "Bože vječni, ti koji poznaješ tajne, koji znaš sve prije negoli se zbude, ti znadeš da su lažno svjedočili protiv mene. I evo umrijet' mi je, a da ne učinih ništa od onoga što je njihova pakost izmislila protiv mene." Gospod usliši njezin vapaj. Dok su je vodili u smrt, probudi Bog sveti duh mladog momčića Daniela. On povika iza glasa: "Ja sam čist od krvi njezine!" Sav se narod okrenu prema njemu i zapita: "Što si to kazao?" Stade posred njih i reče: "Tako li ste ludi, sinovi Izraelovi? Bez istrage i bez uvida u istinu osudiste kćer Izraelovu?  Vratite se u sudnicu, jer lažno ovi svjedočiše protiv nje." Sav se narod brzo vrati, a starješine mu rekoše: "Dođi, sjedni među nas i reci nam, jer tebi Bog dade starješinstvo!" Tada im reče Daniel: "Rastavite daleko jednoga od drugoga, i ja ću ih ispitati."  Rastaviše ih, pa Daniel dozva jednoga od njih i reče mu: "Stari zlikovče, sada dođoše na te grijesi koje nekoć učini,  donoseći nepravedne presude, osuđujući nedužne i oslobađajući krivce, dok Gospod govori: 'Nedužna i pravedna da nisi ubio.'  Sada, dakle, ako si ovu doista vidio, reci nam: pod kojim si ih drvetom vidio zajedno?" On odgovori: "Pod jednom trišljom."  Daniel reče: "Zaista, slagao si na svoju glavu. Evo, Anđeo je Božji već dobio od Boga zapovijed da te rasiječe po sredini."  I otpusti ovoga, a dade dovesti drugoga te mu reče: "Sjeme Kanaanovo, a ne Judino, ljepota te zaludila, strast ti srce okrenula!  Ovako ste radili sa kćerima Izraelovim, a one su vam se od straha podavale. Ali se kći Judina ne podloži vašem bezakonju.  Reci mi dakle pod kojim si ih drvetom zatekao zajedno!" On odgovori: "Pod jasikom."  Daniel mu reče: "Pravo si i ti lagao na svoju glavu. Anđeo Božji čeka s mačem u ruci da te rasiječe po sredini te vas obojicu zatre."  Tada sav zbor stade iza glasa vikati i blagoslivljati Boga koji spasava one što se u nj uzdaju.  I okrenuše se protiv one dvojice staraca kojima je Daniel iz njihovih usta dokazao lažno svjedočenje.  I učiniše njima kako u svojoj pakosti oni smisliše bližnjemu: pogubiše ih prema zakonu Mojsijevu. Tako onoga dana bi spašena jedna nedužna krv.

Sveti tekst je poduži, ali ga se isplati cijelog pročitati.
Židovi su u babilonskom ropstvu. Ovo je vrlo važno za znati zato što je Babilon sa svojim poganstvom, hedonizom i magijom znatno utjecao na židovstvo, pogotovo ovo prevladavajuće koje je odbilo i ubilo Isusa Krista. Zato prorok Danijel navodi Božje riječi kako je bezakonje došlo iz Babilona i to preko starješina koji su vodili narod u to, a trebali su narodu biti pastirima. Slično kao što se događa u novorednoj Crkvi.
Ako ste nekad čitali izvadke iz talmuda onda ste vjerojatno bili zatečeni kako se tekstovi trude opravdati najprizemniju pohotu i bezakonje.
Tu 'svetu' knjigu židovstva-farizeja koja piše blasfemije o našem Gospodinu i Bogorodici, kao da su napisala dva starca kojima je razum zakazao od pohote prema lijepoj Suzani. Svaka tjelesna pohota je takva, starci nisu ništa imuniji na posljedice pohote od mladića. Pohota čovjeka spušta ispod životinjske razine, jer životinje gube kontrolu samo u vrijeme kad se 'gone', kad su ženke spremne za rasplod, dok ljudi koji se prepuste pohoti se 'gone' bez prestanka, po danu, po noći, u snu i javi, dok su spolno moćni i kad više nisu.
Ruski najsvirepiji serijski ubojica činio je brojne zločine iz pohote, a bio je spolno nemoćan.
Mnogi kršćanski oci i sveci govorili su kako je tjelesna pohota mreža s kojom Sotona hvata ljude, a za druge grijehe koristi udice. I onaj tko se prepusti pohoti za čas se prepušta drugim grijesima, jer mu je razum pomračen pohotom.
Tako su dva starca, ljudi iz ugleda, suci koji su sudili židovima, nakon što su u mislima bludili sa Suzanom, odlučila da im se Suzana mora podati, inače će je optužiti lažno da je preljubnica.
Nakon bludnosti, ili radi bludnosti pristali su na grijeh lažnog svjedočanstva i na grijeh ubojstva.
Radi čega? Radi malo životinjskog uživanja i posjedovanja tuđeg tijela.
Suzana je radije pristala na lažni sud i lažne optužbe dvoje staraca, odnosno kamenovanje, nego da učini grijeh pred Bogom. I Suzana je zavapila Bogu koji je nadahnuo dječaka Danijela koji je razotkrio lažno svjedočanstvo staraca. Suzana je spašena, čast joj je vraćena, a starci su završili pod naslagom kamenja.

U Evanđelju po Ivanu, 8 glava,  Gospodin spašava preljubnicu od kamenovanja.

A Isus se uputi na Maslinsku goru. U zoru eto ga opet u Hramu. Sav je narod hrlio k njemu. On sjede i stade poučavati. Uto mu pismoznanci i farizeji dovedu neku ženu zatečenu u preljubu. Postave je u sredinu i kažu mu: "Učitelju! Ova je žena zatečena u samom preljubu. U Zakonu nam je Mojsije naredio takve kamenovati. Što ti na to kažeš?" To govorahu samo da ga iskušaju pa da ga mogu optužiti. Isus se sagne pa stane prstom pisati po tlu. A kako su oni dalje navaljivali, on se uspravi i reče im: "Tko je od vas bez grijeha, neka prvi na nju baci kamen." I ponovno se sagnuvši, nastavi pisati po zemlji. A kad oni to čuše, stadoše odlaziti jedan za drugim, počevši od starijih. Osta Isus sam - i žena koja stajaše u sredini. Isus se uspravi i reče joj: "Ženo, gdje su oni? Zar te nitko ne osudi?" Ona reče: "Nitko, Gospodine." Reče joj Isus: "Ni ja te ne osuđujem. Idi i odsada više nemoj griješiti."

Dječak-prorok Danijel spasio je nevinu Suzanu od kamenovanja, Gospodin spašava preljubnicu.
O tome sam već  pisao .
Jel tim postupkom Isus prekršio Mojsijev zakon koji jasno propisuje kamenovanje za preljubnike?
Prvo moramo znati da je Gospodin iznad Zakona, jer On je zakonodavac koji je na Sinaju dao Mojsiju zakon koji obvezuje ljude što ne smiju, a što moraju raditi. Bog je iznad svakog zakona.
Ali Isus ovime nije derogirao Zakon, nego je samo tražio da pravednu kaznu izvrše pravedni ljudi.
Mnogi tumače ovu zgodu kao Isusovo prešutno odobravanje preljuba ili razvoda, ali znamo da je Isus u mnogo čemu pooštrio Mojsijev zakon tako da je zapovijedio ljubav prema neprijateljima i zabranu otpuštanja žene, osim zbog preljuba, dočim je Mojsije dozvolio otpuštanje žene bez tog razloga.
Isus je primjerice rekao da je učinio preljub i blud i onaj tko to čini 'samo' mislima ili očima.
Gospodin je istovremeno pooštrio zakon i dao milosti da se takav zakon može sprovoditi.
Milost je ključna, milost je ta koja je spasila preljubnicu.
Ali milost ne poništava pravdu - idi i odsada više nemoj griješiti. Jer ako je preljubnica sada izbjegla kamenovanje, to ne znači da joj se je grijeh izbrisao ako se nije pokajala i čvrsto odlučila da više ne će činiti preljub. Ako je preljubnica ponovno upala u isti grijeh i u tom grijehu umrla, bilo bi joj bolje da je prvi puta bila kamenovana. Zloupotrijebiti Božje milosrđe samo umnaža vječnu kaznu.

Korizma je vrijeme milosrđa. Posvjestimo si činjenicu da znademo biti u poziciji Suzane kad nas netko lažno optuži, a mi smo nemoćni se obraniti. Zavapimo tada Bogu koji to sve vidi, te ako se i ne nađe neki dječak Danijel koji će spasiti naš obraz ili nas sačuvati od neke štete i nepravedne kazne, znajmo da nam je probitačnije trpjeti nepravdu kao što ju je trpio Isus Krist pred lažnim optužbama i mučenjima.
Gospodin nam je tada bliži nego ikad.
Često smo nažalost u poziciji preljubnice kad zaslužujemo svojim grijesima kaznu ili drugu vječnu smrt.
Koliko puta smo dobili na svetoj ispovijedi - idi i odsada više nemoj griješiti?
Ali opet smo sagriješili protiv Boga koji nam se je smilovao.
Ako ne postanemo sveti za vrijeme zemaljskog života, ako ne odbacimo zauvijek razne preljube s kojima Boga varamo s raznim idolima, ne ćemo to nikad postati.
Zato plediram da svaki dan uzimamo kao da nam je posljednji. Ne odlažimo niti svetu ispovijed, niti svakodnevnu molitvu i djela milosrđa. Postati svecima - to je moguće. Ne smijemo niti razmišljati kad se ispovijedimo - znam da ću opet sagriješiti.
Budimo ponizni i kuražni, Bog će nam ostalo dati da budemo i ostanemo svetima.
Amen.