Osudimo Ga na smrt sramotnu

On svršetak pravednika proglašava sretnim i hvali se da mu je Bog otac.
Pogledajmo jesu li istinite riječi njegove, istražimo kakav će biti njegov svršetak.
Jer ako je pravednik Božji sin, On će se za nj zauzeti i izbavit će ga iz ruku neprijateljskih.
Zato ga iskušajmo porugom i mukom da istražimo blagost njegovu i da prosudimo strpljivost njegovu.
Osudimo ga na smrt sramotnu, jer će mu, kako veli, doći izbavljenje.

Citat je to iz Knjige mudrosti, druga glava.
Cijela Biblija govori o Isusu, a ovdje su retci koja je napisao Solomon inspiriran Duhom Svetim kako bi navjestio urotu židova protiv Mesije koji je njegov potomak.
Misterij zla o kojem sam pisao, ovdje dolazi do svog vrhunca.
Svećenička kasta židova dobro je poznavala Sveto pismo i imali su mnoštvo razgovora s Isusom u Hramu i izvan, vidjeli su da čini čuda, da Mu se nitko ne može suprostaviti kad uzme bič i rastjera nedolične ljude iz Hrama, vidjeli su uskrslog Lazara, i sve ih je upućivalo na zaključak kako Isus ne laže kad kaže da je Sin Božji. 
Zdrav razum upućuje ih da ozbiljno promisle o svom dosadašnjem odnosu prema Kristu, međutim oni se prepuštaju svojoj mržnji, griješe protiv Duha Svetoga nazivajuću zlim dobro i obrnuto.
I odluče se tako na konačnu probu koja sama po sebi znači njihovu vječnu propast.
Osudimo Ga na smrt sramotnu, pa ako siđe s križa, vjerovat ćemo da je On Mesija i Sin Božji.
Da je Isus sišao s križa i pokazao svoju božansku narav, kako bi ti luđaci koji se prave mudrima, mogli opstati bez da budu dolično kažnjeni? I koja je to dolična kazna za nakanu ubiti Boga?
Ako se igdje može pokazati da mržnja izjeda zdrav razum onog koji mrzi, onda se to ovdje vidi.
Jesu li se promijenili kad je Sunce tri sata neočekivano i nevjerojatno dugo pomrčalo, kad se je dogodio potres nakon toga, kad se je rascijepala teška zavjesa Svetinje nad svetinjama, kad su uskrsli mnogi mrtvaci? Ne, oni su se jezovito prepali, ali mržnju prema Isusu nisu nikad odbacili od sebe, oni i sad u Paklu dršće pred Isusom, ali ne odustaju od mržnje prema Njemu. Takvi su svi u Paklu, od Sotone do onog koji ima najmanju kaznu. Misterij zla.

Otac Solomonov, David, napisao je psalme koji, gotovo doslovno, opisuju Kristovu muku:

Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio? Daleko si od ridanja moga. Bože moj, vičem danju, al'ne odvraćaš; noću vapijem i nema mi počinka. A ipak, ti u Svetištu prebivaš, Nado Izraelova! U tebe se očevi naši uzdaše, uzdaše se, i ti ih izbavi; k tebi su vikali i spasavali se, u tebe se uzdali, i postidjeli se nisu. A ja, crv sam, a ne čovjek, ruglo ljudi i naroda prezir. Koji me vode, podruguju se meni, razvlače usne, mašu glavom: "U Jahvu se on uzda, neka ga sad izbavi, neka ga spasi ako mu omilje!" Iz krila majčina ti si me izveo, mir mi dao na grudima majke. Tebi sam predan iz materine utrobe, od krila majčina ti si Bog moj. Ne udaljuj se od mene, blizu je nevolja, a nikog nema da mi pomogne. Opkoliše me junci mnogobrojni, bašanski bikovi okružiše mene. Ždrijela svoja razvaljuju na me k'o lav koji plijen kida i riče. Kao voda razlih se, sve mi se kosti rasuše; srce mi posta poput voska, topi se u grudima mojim. Grlo je moje kao crijep suho, i moj se jezik uz nepce slijepi: u prah smrtni bacio si mene. Opkolio me čopor pasa, rulje me zločinačke okružile. Probodoše mi ruke i noge, sve kosti svoje prebrojiti mogu, a oni me gledaju i zure na me. Haljine moje dijele među sobom i kocku bacaju za odjeću moju.

Ne, nije Bog ostavio Isusa, kad Isus jest nestvoreni Bog.
Isus je na križu, kao i većinom zemaljskog života sakrio svoju božansku narav od ljudi.
Jer je došao na Zemlju platiti beskonačnu otkupninu Sotoni za ljude koje je ovaj držao u svojim okovima grijeha, jer je On bio prorečeni čovjek boli čije nas rane izliječiše.
Isus je molio na križu i kako je trenutak smrti sve više bio blizu, tako je na red došao 21 Davidov psalam čiji početak je Isus glasno izgovorio, i prepustio duh svoj Bogu Ocu.
Nema sumnje da se je Isus prepustio svom čovještvu kako bi mogao trpjeti, pa čak i osjećati stravičnu napuštenost od Boga, ali Boga Ga nije mogao nikako napustiti.

Od Jude žezlo se kraljevsko, ni palica vladalačka od nogu njegovih udaljiti neće dok ne dođe onaj kome pripada - kome će se narodi pokoriti.

To je citat iz Knjige postanka, 49:11, govor patrijarh Jakova o svom sinu Judi iz kojeg roda će poteći David, ali i Mesija. Kad će doći Mesija kojem će se narodi pokoriti? Kad Juda više ne će vladati palicom vladalačkom. Juda je pod vlašću Rimljana, židovi nemaju palicu vladalačku da bi osudili Isusa na smrt, zato traže od Pilata smrtnu presudu Isusovu. Svećenici znaju za proroštvo, ali opet ih je mržnja zaslijepila.
Uskoro će se narodi, odnosno pogani, pokoriti raspetom Mesiji, a židovima koji su odbili Mesiju i osudili Ga na smrt uslijedit će stravična kazna razaranje Hrama i Jeruzalema, njihovog raseljenja i lutanja do konca vremena kad će priznati svoj grijeh i prihvatit Isusa Krista prije nego što se On pojavi u slavi.

Svoje meditacije o križnom putu napisao sam ovdje.

I danas, kao i sutra na Veliku subotu, pobožni kršćani su sudjelovali u tenebraeu, noćnoj službi pjevanja i meditacije o psalmima (ne samo Davidovim, nego i Jeremijinim i ostalima) u kojima je opisana Muka našeg Gospodina Isusa Krista. 
Obredi se sastoje od četiri dijela; čitanja, molitve, klanjanje križu i Misa jučer posvećene Hostije - to znači da danas nema pretvorbe niti prikazanja Žrtve na Misi, jer danas je sve usredotočeno na kalvarijsku žrtvu.
Oltar je gol, svijeće su od žutog voska - sprovodne, križ je pokriven crnim velom, crno je ruho svećenika i ministranata koji se prostru na podu pred oltarom prije početka svetih obreda.

Iznijeti ću samo čitanja bez pjevanja i molitvi koje su između pojedinih čitanja.
Knjiga proroka Hošee, 6 glava

"Hajde, vratimo se Jahvi! On je razderao, on će nas iscijeliti: on je udario, on će nam poviti rane; poslije dva dana oživit će nas, trećeg će nas dana podignuti i mi ćemo živjeti pred njim. Težimo da upoznamo Jahvu: k'o zora pouzdan mu dolazak. On će nam doći poput dažda jesenskog, poput kiše proljetne što natapa zemlju." Što za tebe mogu učiniti, Efrajime? Što za tebe mogu učiniti, Judo? K'o oblak jutarnji ljubav je vaša, k'o rana rosa koje nestaje. Zato sam ih preko proroka sjekao i ubijao riječima usta svojih; al' sud će tvoj izaći k'o svjetlost. Jer ljubav mi je mila, ne žrtve, poznavanje Boga, ne paljenice.

Tko su to oni koji će biti udareni, i treći dan podignuti i koji teže da upoznaju Boga Izraelova?
To su pogani, koji su se obratili i postali kršćani.
A Efrajim i Juda? To su židovi koji su odbacili Isusa Krista, koji su samo riječima ljubili Boga.

Knjiga izlaska, 12 glava

Jahve reče Mojsiju i Aronu u zemlji egipatskoj: "Ovaj mjesec neka vam bude početak mjesecima; neka vam bude prvi mjesec u godini. Ovo objavite svoj zajednici izraelskoj: Desetog dana ovoga mjeseca neka svatko za obitelj pribavi jedno živinče. Tako, jedno na obitelj. Ako je obitelj premalena da ga potroši, neka se ona priključi svome susjedu, najbližoj kući, prema broju osoba. Podijelite živinče prema tome koliko koja osoba može pojesti. Živinče neka bude bez mane, od jedne godine i muško. Možete izabrati bilo janje bilo kozle. Čuvajte ga do četrnaestoga dana ovoga mjeseca. A onda neka ga sva izraelska zajednica zakolje kad se spusti suton. Neka uzmu krvi i poškrope oba dovratnika i nadvratnik kuće u kojoj se bude blagovalo. Meso, pečeno na vatri, neka se pojede te iste noći sa beskvasnim kruhom i gorkim zeljem. Da ništa sirovo ili na vodi skuhano od njega niste jeli, nego na vatri pečeno: s glavom, nogama i ponutricom. Ništa od njega ne smijete ostaviti za sutradan: što bi god do jutra ostalo, morate na vatri spaliti. A ovako ga blagujte: opasanih bokova, s obućom na nogama i sa štapom u ruci. Jedite ga žurno: to je Jahvina pasha.

Pasha koju je Bog objavio po Mojsiju slika je prave pashe koja se događa danas.
Jaganjac Božji daje krv koja spašava one koji poškrope tom krvlju svoje dovratnike i nadvratnike kuća, to jest ulaze svojih duša. Meso pečeno na vatri je Tijelo i Krv Kristova - sveta Euharistija.
Jesti ga žurno znači ne obazirati se na prilike kruha i vina, nego srcem prihvatiti tajnu svete Euharistije.

Slijedi Muka po Ivanu

To rekavši, zaputi se Isus sa svojim učenicima na drugu stranu potoka Cedrona. Ondje bijaše vrt u koji uđe Isus i njegovi učenici. A poznavaše to mjesto i Juda, njegov izdajica, jer se Isus tu često sastajao sa svojim učenicima. Juda onda uze četu i od svećeničkih glavara i farizeja sluge te dođe onamo sa zubljama, svjetiljkama i oružjem. Znajući sve što će s njim biti, istupi Isus naprijed te ih upita: "Koga tražite?" Odgovore mu: "Isusa Nazarećanina." Reče im Isus: "Ja sam!" A stajaše s njima i Juda, njegov izdajica. Kad im dakle reče: "Ja sam!" - oni ustuknuše i popadaše na zemlju. Ponovno ih tada upita: "Koga tražite?" Oni odgovore: "Isusa Nazarećanina." Isus odvrati: "Rekoh vam da sam ja. Ako dakle mene tražite, pustite ove da odu" - da se ispuni riječ koju reče: "Ne izgubih ni jednoga od onih koje si mi dao." A Šimun Petar isuče mač koji je imao uza se pa udari slugu velikoga svećenika i odsiječe mu desno uho. Sluga se zvao Malho. Nato Isus reče Petru: "Djeni mač u korice! Čašu koju mi dade Otac zar da ne pijem?" Tada četa, zapovjednik i židovski sluge uhvatiše Isusa te ga svezaše. Odvedoše ga najprije Ani jer on bijaše tast Kajfe, velikoga svećenika one godine. Kajfa pak ono svjetova Židove: "Bolje da jedan čovjek umre za narod." Za Isusom su išli Šimun Petar i drugi učenik. Taj učenik bijaše poznat s velikim svećenikom pa s Isusom uđe u dvorište velikoga svećenika. Petar osta vani kod vrata. Tada taj drugi učenik, znanac velikoga svećenika, iziđe i reče vratarici te uvede Petra. Nato će sluškinja, vratarica, Petru: "Da nisi i ti od učenika toga čovjeka?" On odvrati: "Nisam!" A stajahu ondje sluge i stražari, raspirivahu žeravicu jer bijaše studeno i grijahu se. S njima je stajao i Petar i grijao se. Veliki svećenik zapita Isusa o njegovim učenicima i o njegovu nauku. Odgovori mu Isus: "Ja sam javno govorio svijetu. Uvijek sam naučavao u sinagogi i u Hramu gdje se skupljaju svi Židovi. Ništa nisam u tajnosti govorio. Zašto mene pitaš? Pitaj one koji su slušali što sam im govorio. Oni eto znaju što sam govorio." Na te njegove riječi jedan od nazočnih slugu pljusne Isusa govoreći: "Tako li odgovaraš velikom svećeniku?" Odgovori mu Isus: "Ako sam krivo rekao, dokaži da je krivo! Ako li pravo, zašto me udaraš?" Ana ga zatim posla svezana Kajfi, velikom svećeniku. Šimun Petar stajao je ondje i grijao se. Rekoše mu: "Da nisi i ti od njegovih učenika?" On zanijeka: "Nisam!" Nato će jedan od slugu velikog svećenika, rođak onoga komu je Petar bio odsjekao uho: "Nisam li te ja vidio u vrtu s njime?" I Petar opet zanijeka, a pijetao odmah zapjeva. Nato odvedoše Isusa od Kajfe u dvor upraviteljev. Bilo je rano jutro. I oni ne uđoše da se ne okaljaju, već da mognu blagovati pashu. Pilat tada iziđe pred njih i upita: "Kakvu tužbu iznosite protiv ovoga čovjeka?" Odgovore mu: "Kad on ne bi bio zločinac, ne bismo ga predali tebi." Reče im nato Pilat: "Uzmite ga vi i sudite mu po svom zakonu." Odgovoriše mu Židovi: "Nama nije dopušteno nikoga pogubiti" - da se ispuni riječ Isusova kojom je označio kakvom mu je smrću umrijeti. Nato Pilat uđe opet u dvor, pozove Isusa i upita ga: "Ti li si židovski kralj?" Isus odgovori: "Govoriš li ti to sam od sebe ili ti to drugi rekoše o meni?" Pilat odvrati: "Zar sam ja Židov? Tvoj narod i glavari svećenički predadoše te meni. Što si učinio?" Odgovori Isus: "Kraljevstvo moje nije od ovoga svijeta. Kad bi moje kraljevstvo bilo od ovoga svijeta, moje bi se sluge borile da ne budem predan Židovima. Ali kraljevstvo moje nije odavde." Nato mu reče Pilat: "Ti si dakle kralj?" Isus odgovori: "Ti kažeš: ja sam kralj. Ja sam se zato rodio i došao na svijet da svjedočim za istinu. Tko je god od istine, sluša moj glas." Reče mu Pilat: "Što je istina?" Rekavši to, opet iziđe pred Židove i reče im: "Ja ne nalazim na njemu nikakve krivice. A u vas je običaj da vam o Pashi nekoga pustim. Hoćete li dakle da vam pustim kralja židovskoga?" Povikaše nato opet: "Ne toga, nego Barabu!" A Baraba bijaše razbojnik. Tada Pilat uze i izbičeva Isusa. A vojnici spletoše vijenac od trnja i staviše mu ga na glavu; i zaogrnuše ga grimiznim plaštem. I prilazili su mu i govorili: "Zdravo kralju židovski!" I pljuskali su ga. A Pilat ponovno iziđe i reče im: "Evo vam ga izvodim da znate: ne nalazim na njemu nikakve krivice." Iziđe tada Isus s trnovim vijencem, u grimiznom plaštu. A Pilat im kaže: "Evo čovjeka!" I kad ga ugledaše glavari svećenički i sluge, povikaše: "Raspni, raspni!" Kaže im Pilat: "Uzmite ga vi i raspnite jer ja ne nalazim na njemu krivice." Odgovoriše mu Židovi: "Mi imamo Zakon i po Zakonu on mora umrijeti jer se pravio Sinom Božjim." Kad je Pilat čuo te riječi, još se više prestraši pa ponovno uđe u dvor i kaže Isusu: "Odakle si ti?" No Isus mu ne dade odgovora. Tada mu Pilat reče: "Zar meni ne odgovaraš? Ne znaš li da imam vlast da te pustim i da imam vlast da te razapnem?" Odgovori mu Isus: "Ne bi imao nada mnom nikakve vlasti da ti nije dano odozgor. Zbog toga ima veći grijeh onaj koji me predao tebi." Od tada ga je Pilat nastojao pustiti. No Židovi vikahu: "Ako ovoga pustiš, nisi prijatelj caru. Tko se god pravi kraljem, protivi se caru." Čuvši te riječi, Pilat izvede Isusa i posadi na sudačku stolicu na mjestu koje se zove Litostrotos - Pločnik, hebrejski Gabata - a bijaše upravo priprava za Pashu, oko šeste ure - i kaže Židovima: "Evo kralja vašega!" Oni na to povikaše: "Ukloni! Ukloni! Raspni ga!" Kaže im Pilat: "Zar kralja vašega da razapnem?" Odgovoriše glavari svećenički: "Mi nemamo kralja osim cara!" Tada im ga preda da se razapne. Uzeše dakle Isusa. I noseći svoj križ, iziđe on na mjesto zvano Lubanjsko, hebrejski Golgota. Ondje ga razapeše, a s njim i drugu dvojicu, s jedne i druge strane, a Isusa u sredini. A napisa Pilat i natpis te ga postavi na križ. Bilo je napisano: "Isus Nazarećanin, kralj židovski." Taj su natpis čitali mnogi Židovi jer mjesto gdje je Isus bio raspet bijaše blizu grada, a bilo je napisano hebrejski, latinski i grčki. Nato glavari svećenički rekoše Pilatu: "Nemoj pisati: 'Kralj židovski', nego da je on rekao: 'Kralj sam židovski.'" Pilat odgovori: "Što napisah, napisah!" Vojnici pak, pošto razapeše Isusa, uzeše njegove haljine i razdijeliše ih na četiri dijela - svakom vojniku po dio. A uzeše i donju haljinu, koja bijaše nešivena, otkana u komadu odozgor dodolje. Rekoše zato među sobom: "Ne derimo je, nego bacimo za nju kocku pa komu dopane" - da se ispuni Pismo koje veli: Razdijeliše među se haljine moje, za odjeću moju baciše kocku. I vojnici učiniše tako. Uz križ su Isusov stajale majka njegova, zatim sestra njegove majke, Marija Kleofina, i Marija Magdalena. Kad Isus vidje majku i kraj nje učenika kojega je ljubio, reče majci: "Ženo! Evo ti sina!" Zatim reče učeniku: "Evo ti majke!" I od toga časa uze je učenik k sebi. Nakon toga, kako je Isus znao da je sve dovršeno, da bi se ispunilo Pismo, reče: "Žedan sam." A ondje je stajala posuda puna octa. I natakoše na izopovu trsku spužvu natopljenu octom pa je primakoše njegovim ustima. Čim Isus uze ocat, reče: "Dovršeno je!" I prignuvši glavu, preda duh. 

Ovdje svi pokleknu, a tamo gdje je običaj prostru se i poljube zemlju.

Kako bijaše Priprava, da ne bi tijela ostala na križu subotom, jer velik je dan bio one subote, Židovi zamoliše Pilata da se raspetima prebiju golijeni i da se skinu. Dođoše dakle vojnici i prebiše golijeni prvomu i drugomu koji su s Isusom bili raspeti. Kada dođoše do Isusa i vidješe da je već umro, ne prebiše mu golijeni, nego mu jedan od vojnika kopljem probode bok i odmah poteče krv i voda. Onaj koji je vidio svjedoči i istinito je svjedočanstvo njegovo. On zna da govori istinu da i vi vjerujete jer se to dogodilo da se ispuni Pismo: Nijedna mu se kost neće slomiti. I drugo opet Pismo veli: Gledat će onoga koga su proboli. 

Đakon koji pjeva Evanđelje, sad odlazi pokleknuti na podnožje oltara.

Nakon toga Josip iz Arimateje, koji je - kriomice, u strahu od Židova - bio učenik Isusov, zamoli Pilata da smije skinuti tijelo Isusovo. I dopusti mu Pilat. Josip dakle ode i skine Isusovo tijelo. A dođe i Nikodem - koji je ono prije bio došao Isusu noću - i donese sa sobom oko sto libara smjese smirne i aloja. Uzmu dakle tijelo Isusovo i poviju ga u povoje s miomirisima, kako je u Židova običaj za ukop. A na mjestu gdje je Isus bio raspet bijaše vrt i u vrtu nov grob u koji još nitko ne bijaše položen. Ondje dakle zbog židovske Priprave, jer grob bijaše blizu, polože Isusa.

Sv.Pavao piše Hebrejima:

On je u dane svoga zemaljskog života sa silnim vapajem i suzama prikazivao molitve i prošnje Onomu koji ga je mogao spasiti od smrti. I bi uslišan zbog svoje predanosti.

Isus je dakle, dok je umirao na križu, sa silnim vapajem i suzama prikazivao molive i prošnje Bogu za nas grješnike, za naše spasenje.
Stoga sad Crkva, nakon čitanja Muke, moli sličnim tonom Boga za spasenje ljudi.
Ne ću prevoditi molitve, nego ću ih samo nabrojati.
U svakoj molitvi svećenik izgovara - pjeva molitvu, nakon koje narod poklekne, osim u molitvi za obraćenje židova koji su se Isusu klanjali da bi Ga izrugivali na Muci.
Molitve su za Crkvu, za papu (danas je to besmisleno kad ga nema), za kler, redovnike, redovnice i laike, za kršćanske vladare (ne znam kad je novoredna Crkva počela moliti za nekršćanske sekularne vladare, jer oni spadaju u drugu molitvu - za obraćenje nevjernika), za katekumene, za svijet - da se obrati, da prestane glad i druge nesreće, za zdravlje bolesnih, za mirni povratak putnika i pomoraca, za one koji su u mukama, koji su progonjeni, za heretike i shizmatike da se vrate u Crkvu, i na koncu pretposljednja molitva, prije molitve za obraćenje pogana(tu su uključeni muhamedanci) za perfidne židove kako bi im Bog dao milosti da izbace veo slijepoće sa svojih očiju.
Kako napisah - jedino za ovu molitvu se ne poklekne.
Polustoljetna (i još koje desetljeće) povijest izmjene ove molitve je povijest nastanka novoredne Crkve koja ima za cilj odpočetka izmiriti se sa židovima bez njihovog obraćenje, krštenja i vjere u Isusa Krista.
Promjene su donašane postupno tako da danas novoredni katolici mole da se židovi ne spase.
Jer kleknu Bogu da usliša molitvu koju je prethodno izgovorio svećenik i koja kaže neka židovi ostanu vjerni Starom mrtvom zavjetu, da ne povjeruju u Isusa Krista, da se ne krste i ne uđu u Crkvu izvan koje nema spasenja. Naravno da doslovno to ne mole, nego da židovi ostanu vjerni Mojsijevom zakonu, ali posljedice te molitve su onakve kakve sam napisao.
Ne dao Bog da je Bergoglio pravi papa, i da su novoredni biskupi i svećenici pravi, jer onda se židovi ne će nikad obratiti i spasiti, i zalud je sv.Pavao posebno molio Krista da se židovi obrate i dobio obećanje kako će se na kraju vremena obratiti i u velikom broju postati kršćani.

Nakon molitvi Velikog petka slijedi klanjanje svetom križu.
Križ je za židove kamen spoticanja, za pogane ludost, za nas znak trijumfa.
Crkva nas sad poziva da se poklonimo križu, da poljubimo drvo vječnog života na kojem je visio naš Spasitelj.
Klanjanje križu započelo je u davna vremena kad je sv.Jelena, majka cara Konstantina (kojeg istočni kršćani drže isto svecem, a mislim da bismo i mi trebali) pronašla Križ i kad su mu se kršćani za Veliki petak počeli klanjati.
Svećenik skida iz poniznosti svoje svećeničko ruho, pokloni se križu kojeg mu dodaje đakon te se okreće prema puku s križem.
Zatim pjevajući "Evo drvo križa na kojem je visio Spasitelj svijeta. Dođimo i poklonimo se!", otkriva dio po dio križa koji je pokriven velom.
Najbolje je da pogledate snimak obreda kojeg ću priložiti.

Četvrti i posljednji dio je Misa u kojoj se ne prikazuje Žrtva, kako prethodno napisah.
U novorednoj Crkvi se vjernici pričešćuju, ali nekad se je samo svećenik za Veliki petak pričestio.

Sudjelujmo u duhu na svim obredima Velikog petka, budimo u istom duhu s našim Spasiteljem koji je dao predragocjenu žrtvu radi nas, neka naš stari grješni čovjek umre s Njim na križu, kako bismo uskoro s Njim uskrsnuli.
Amen.