Mesopust

Danas je mesopust. U drugim krajevima Hrvatske se ovaj dan zove fašnik i čija riječ dolazi od njemačkog "Fastnacht" - noć posta. Posve je jasno koji je korjen riječi masopust - ne jesti meso.
Jer sutra je Pepelnica ili Čista srijeda, početak korizme i utorak je dan kad se 'napušta meso'.
U SAD, točnije New Orleansu, gradu s katoličkom i francuskom tradicijom i prošlošću, današnji dan se zove "Mardi gras" ili masni(mesni) utorak zato što nakon istog dolazi korizma u kojem mesa više nema.
Iako nisam nikad postio od utorka navečer, moguće je da je nekad četrdesetodnevni korizmeni post i nemrs započinjao večeras.
Danas u selima u kojima se još pokušava zadržati tradicija, seljani se maskiraju i u povorci idu od kuće do kuće gdje im domaćini daju vina, jaja, kobasice da bi se na kraju, navečer, selo skupilo na nekom središnjem mjestu, netko će pročitati optužnicu protiv Mesopusta oličenog u slamnatom čovječuljku i svi će se složiti kako je jedina dostojna kazna za zla Mesopusta koja je činio prošle godine njegovo spaljivanje. 
Negdje se kaže da se ne čita optužnica, nego testament Mesopusta, iako se radi o istom. 
Ideja je da Mesopust uzme krivicu svih seljana te godine, zato se u 'testamentu' čitaju smiješne i manje smiješne zgode pojedinih seljana koje često istima nisu bile smiješne ili koje su nastojali zatajiti, pa se zna naći uvrijeđenih dok se čita testament.
Nema sumnje, onaj ili oni koji pišu testament Mesopusta su neka vrsta obrnutog svećenika ispovijednika jer nastoje narugati se nekome pred svima, dok mi se čini kako je Mesopust kriva i blasfemična slika Onog tko je uzeo naše grijehe na križ.
Normalni ljudi nastoje zadržati, zaštiti i živiti tradiciju, nakalemiti se na stari trs predaka.
Međutim nije sva tradicija uvijek dobra. Ova neuobičajena 'iskrenost' kad netko tko je anoniman javno ispovijeda tuđe grijehe i sramotu i kad slamnati čovječuljak biva spaljen radi istih tuđih grijeha, previše liči kao ruganje na Crkvu, na sakrament ispovijedi i Otkupitelja.
Meni to izgleda kao prikrivena i milenijska osveta pogana nad kršćanstvom.
Crkva nije nikad bila protiv zdrave zabave i plesa (trebali bi znati kako je ples u dvoje umjesto tradicionalnih kola proizvod modernog doba koje ima ideju kako postoji ljudsko pravo na spolnost, dočim su tradicionalna društva takve plesove zabranjivali budući isti podstiču požudu*).
Ipak, smatram kako je ovdje trebalo zabraniti ovu poganštinu, jer maškare je nemoguće kristijanizirati, pogotovo u ovom dijelu u kojem se okrivljuje Mesopust i koji bivi spaljen zbog tuđih grijeha.
Još jedan neizostavan dio masopusta je maskiranje**.
Čak mogu razumiti da su se seoski pogani nekad maskirali u stravična bića koja tobož davaju strah u kosti drugim, ali stvarnim stravičnim bićima - demonima, i tako tjeraju zimu i omogućuju proljeće.
Problematičniji je onaj dio u kojem se revitaliziraju poganske bakanalije to jest orgije.
Maskirati se u gomili maskiranih koji svi nastoje sakriti svoj identitet tako da bi činili nešto što ne bi činili bez maske, nije nimalo bezazleno. Dakako da je još gore kad se rade orgije bez maski, kad više nema uopće srama koji barem kod nekih traži da se stavi maska.
Staviti masku na sebe znači biti glumcem, a glumci sve do modernog vremena su bili prezrena profesija razine prostitutki.
Kod Rimljana glumci nisu mogli biti državljani.
Glumci nemaju identiteta, oni ispod maski nemaju ništa jer oni su maska.
Zašto naizgled normalni ljudi žele biti nešto drugo nakon Bogojavljenja do Pepelnice?
Zašto mnogi od takvih muškaraca žele biti ženama i obrnuto?
Jeste li ikad vidjeli da se je netko maskirao u nekog sveca ili junaka osim da iste izvrgne ruglu?
Kad čovjek na sebi stavi masku onda ne postaje boljim čovjekom, nego se sprda sa svojim i tuđim identitetima i to mu izgleda jako zabavno, a radi se o izravnom ili neizravnom sotonskom nadahnuću, jer što je maska nego laž, a ovaj je otac laži.
I silan trud i silne godine tradicije maškara nisu ostale bez rezultata kojeg možemo nazvati baudelairevskim cvijećem zla.
U nekim našim turističkim mjestima maškare se organiziraju po ljeti. 
Ako prodajemo djedovinu strancima, kako ne ćemo od sebe raditi budale po ljeti ako nam za to plaćaju.
Zašto pak samo ljeti i u ovo doba?
Zašto ne proglasiti non-stop maškare, a one koji nemaju maske držati zločincima kao u "Vrlom novom svijetu" u kojem se je smatralo nekulturnim ponašanjem ako netko odbije nekog drugog spolno zadovoljiti.
Notorni mesopust u Rio de Janeiro je dobar primjer trenda u modernom poganstvu kako maske više ne služe skrivanju identiteta i kako razvrat više ne pripada opskurnim 'javnim' kućama, nego javnim ulicama i trgovima.
Rijeka koja očito nije nikad imala tradiciju seoskih maškara i mesopusta (seoskim maškarama tada nije padalo na pamet da idu ludariti u grad kako bi zabavili građane, a građani su većinom pobjegli od sela pa nisu ni htjeli da ih maškare podsjećaju na njihovo podrijetlo), pogotovu u vremenu liberalnog procvata Rijeke 19. i 20.st.
Koncem prošlog stoljeća Rijeka je prihvatila maškare kao svoj zaštitnički znak ili kao svoj identitet. 
Što je bez sumnje znak kako identiteta nema.
Rijeka kao i drugi napuhani gradovi bez identiteta su maškare, ali cijele godine, bez korizme i trežnjenja. 
Po svemu što sam naveo, kulturno-društveni utjecaj mesopusta nije dobar i ako zbog ničeg drugog, onda zbog toga je Mesopust zaslužio smrt na lomači. 
Kriv je po točci optužnice povratka poganstva. 
Presudu izvršiti danas.
Drugo o čemu bismo trebali razmisliti u nastupajućoj korizmi je pitanje naše podijeljenosti o kojoj tako dobro piše sv.Pavao kad kaže kako se duh bori protiv tijela i obrnuto.
Nije gnosticizam ako kažem kako je naše sadašnje tijelo maska onom pravom, budućem uskrslom, produhovljenom tijelu. 
Nosimo tu masku koju često mrzimo i ljubimo.
Borba između ta dva lika u nama traje do smrti, a nekima kraće kad jedan od te dvojice zauvijek trijumfira nad drugim.
Korizma nam uvjek dođe kao ponovna prilika da odbacimo masku ispod koje se nalazi dijete Božje.
Posvjestimo si istinu našeg krštenja, mi nismo više djeca Evina, nego djeca rođena iz vode i krvi koja se je za nas prolila na križu.
Maškare su gotove.
Hvala Bogu!


* Zanimljivo je činjenica kako je apostata Bergoglio ljubitelj tanga koji je očevidan dokaz erotskog karaktera plesa udvoje. Tango je nastao u argentinskim 'javnim' kućama. Neki kažu kako oni nagli pokreti okretanja glave plesača od drugog plesača nisu slučajni, nego je prostitutkama ili njihovim 'klijentima' smrdilo iz usta, pa su se tako štitili od zadaha (ali ne i od sotonskog zadaha bluda).
Ako se malo potrudite, na internetu možete naći snimak na kojem Bergoglio sjedi na novorednoj stolici na sredini crkve koja je umjesto Svetohraništa, a jedan par pleše oko novorednog stola kojeg nazivaju oltarom. To je bilo neposredno nakon završetka novoredne mise.

** Mala djeca instintivno se boje maskiranih ljudi. Dok se mi smijemo klaunima, mala djeca ih se boje. Doista, dobro nema potrebe maskirati se.