Izvorno je označavala štap dogovorene dužine koje su ljudi prihvatili kao jedinicu mjere, kao što je u modernom vijeku sve do 1960. korišten etalon metra .
Značenje riječi kanon se je proširilo na razne pojmove koje imaju značajku da su standardi, nešto što su ljudi prihvatili kao pravilo po kojem se ravnaju.
Postoji tako Kanon svete Mise , ali u razmatranje ćemo uzeti kanone koji se tiču pravde.
Pravda znači održavanje reda u društvu, održavanje harmonije među osobama tako da svako narušavanje tog reda mora biti kažnjeno kako bi red i mir ponovno bio uspostavljen.
Albanski kanun je običajno pravo održavanja pravde između obitelji i klanova-rodova koje je u 15.st. albanski vođa Leke Dukagjini kodificirao, a kod nas je najčešće zapamćeno kao pravilo krvne osvete koje se još uvijek primjenjuje tamo gdje žive Albanci što se može vidjeti na ovoj snimci:
Primjetiti ćete da pravilo krvne osvete nije albanski specifikum, gotovo svi europski narodi su ga nekad imali. Crnogorac koji je izvršio krvnu osvetu i koji se prikazuje u prvom dijelu emisije, više mi izgleda kao netko tko je izvršio proizvoljnu osobnu krvnu osvetu i u mjeri kako je on htio, a ne kako propisuje crnogorski 'kanun' koji koliko znam ni ne postoji.
Nadalje isti odvratno bogohuli pred kamerom, ateist je kao i većina Crnogoraca, dok to Albanci većinom nisu, sjeverni Albanci su u velikoj mjeri katolici, i po pričanju jedne Albanke koju poznajem, njezin djed je ubio svog sina zato što je ovaj pred njim opsovao Boga.
Naravno da to ne opravdavam, ali želim naglasiti razliku između naroda koji se drži kanuna i tradicije i naroda koji je većinom prihvatio Tita i komunizam i odbacio vjeru. Iako se je i među Crnogorcima nakon sloma komunizma obnovila duhovnost i ja se nadam da to ne će stati samo na istočnom raskolništvu, nego da će se vratiti takvi krštenici u Crkvu.
I dok se mnogi (možda) snebivaju kako može netko tko se identificira kao tradicionalni katolik pisati o krvnoj osveti i 'kanunu', reći ću da je 'kanun', samo puno bolji i savršeniji zapisan u Svetom Pismu, i da će se ostvariti na Posljednjem sudu.
Kanun je posvema bolje rješenje nego anarhija i teror kriminalaca.
Kanun je isto tako neizbježan ako određeni narod izgubi svoju državu, a okupatori nemaju odgovarajući pravni sustav koji će štititi pravdu.
Ali kanun nema opravdanja u kršćanskoj državi niti u bilo kojoj drugoj državi koja izvršava pravdu naravnog zakona.
Crnogorac koji je ubio ubojice svojeg sina učinio je to zato što ondašnji sudovi nisu kaznili ubojice i što su suci bili povezani s kriminalcima i ubojicama.
Imamo sad slučaj suđenja M.Franciškoviću na tužbu ljevičarske državne TV, na kojem je sutkinja žena urednika iste TV i koja to čak javno pokazuje srdačnim pozdravljanjem s predstavnikom tužitelja, ravnatelja TV.
Samo čovjek iščašenog poimanja pravde reći će da je to normalno te da građani trebaju prihvatiti takvo stanje, ustvari vladavinu kriminalaca koji imaju pod kontrolom sve državne poluge uključujući pravosudni sustav.
Kanun je u takvom slučaju bolji i pravedniji. Tim više što u društvu u kojem vlada kanun ne postoji mogućnost da se stvori neorgansko i nametnuto državno tijelo zvano državna TV sa zadatkom širenja nemorala i uništavanja organskog društva. Primjerice, ako bi klanovi-rodovi određenog naroda zaključili, iako im to baš nije mudro, da se stvori zajednička TV, onda bi taj medij za zaglupljivanje bio potpuno pod kontrolom svih klanova, odnosno naroda (zaboravimo demokraciju koja je varka kako bi neorganski i neformalni klan preuzeo vlast pod krinkom općeg prava glasa) , a ne bi nikad mogao biti u vlasništvu stranaca ili da bi stranci mogli imati utjecaj na TV tako da šire nemoral, perverzije, uništavaju obitelj, vjeru i tradiciju i nacionalni identitet.
Znači prva stvar na kojem zakazuje moderno-liberalni pravosudno sustav su suci koji nemaju autoriteta, i osobne časti kao i moralnih nazora da bi prosuđivali u sporu pravedno i mudro. Nije dovoljno da sudac poznaje u detalje zakon (zato je moderno zakonodavstvo s bezbrojem zakona i propisa besmisleno kad ga nitko ne može u potpunosti znati), nego da ima k tome svoje ime, čast i autoritet među obiteljima koje sačinjavanju društvo, i koji se ne dobiva s diplomom pravnog fakulteta i polaganjem pravosudnog ispita, nego dokazanim višegodišnjim krijeposnim i mudrim životom.
Vidimo kod Albanaca da su 'suci', odnosno posrednici između zakrvavljenih obitelji starci koji imaju autoritet dokazan svojim prethodnim mudrim i trezvenim životom.
Druga stvar u kojem strahovito moderno-liberalni pravosudni sustav radi sprdnju od pravde su zakoni koji ne kažnjavaju zločince onako kako se to mora učiniti. Inače su sudovi i zakoni izvor nove nepravde.
Oko za oko, zub za zub, jel to nepravda?
Ako je to nepravda, onda je sve besmisleno, jer Bog koji je apsolutno dobar i pravedan, objavio nam je tu istinu u Bibliji.
Moderni kršćani obično su protiv smrtne kazne, tu zabludu pogotovo širi novoredna Crkva, zato što se smatraju boljima i pravednijima od Boga
koji je zapovijedio Izraelcima (a Crkva je novi i vječni Izrael) da se hotimično ubojstvo mora kazniti smrtnom kaznom.
Kad se takvi 'samaritanci' suoče s osobnom tragedijom da im nekog najbližeg ubije svirepo i proračunato neki ubojica, koji se uopće ne kaje zato što 'zna' da ne će biti pravedno kažnjen, nego se možda još izruguje žrtvi i rodbini ubijenog, ili im još i prijeti nakon izlaska iz zatvora, onda većinom shvate da su vjerovali u glupost, odnosno u nepravdu.
Svakako da postoje, a ima ih sve više, ljudi koji su bez časti. Moderni pojam za to je tzv. stockholmski sindrom. Uzgred mislim da je Švedska, nekadašnja zemlja vikinga, od kojih su poslije nastali seobom i pokrštavanjem Normani, veliki ratnici i križari, jedna od najdegeneričnijih država zapada koju Bog kažnjava s najezdom muhamedanaca i crnaca.
Dakle postoji sorta ljudi koji su toliko izgubili svoju čast da ne samo da ne pružaju otpor nasilnicima koji na njih nasrću i kane ih opljačkati do kostiju, oni se zaljubljuju u njih, pravdaju ih, pomažu ih, idoliziraju ih dok se istovremeno posipaju pepelom po ludoj glavi ujedno optužujući svoje predke kao opravdanje svojim nasilnicima.
Ako nisam opisao samo Šveđane, nego većinu Europljana, odnosno ljevičara, onda to nije nipošto slučajno.
Eto takvi smatraju da je nepravda načelo oko za oko, zub za zub, i misle da su bolji, pravedniji i milosrdniji od Boga koji im je za kaznu poslao imigrante kojima je oduvijek jasno kako oko za oko, zub za zub, nije nepravda.
Čitam da je u Švedskoj 1400% porastao broj silovanja zadnjih godina i da su vinovnici oni koji bi u svojoj zemlji za to bili kažnjeni smrtnom kaznom, ili krvnom osvetom. Feministkinje o tome šute jer boluju od stockholmskog sindroma kao i svi ljevičari, njima je ionako cilj uništiti obitelj, narod, tradiciju i vjeru, a ne zaštiti žene.
Gdje vlada kanun, tamo je nezamislivo da se dogodi stockholmski sindrom jer protiv najezde stranica ujedinili bi se svi klanovi, a za svako silovanje nečije kćeri ili sestre slijedi krvna osveta.
Isto treba spomenuti da od svih bjelačko-kršćanskih naroda jedino Albanci (iako su većina njih muhamedanci, ali između njih i kršćana vlada stoljetni mir) nemaju problema s demografijom. Ako im se dogodi liberalizacija i ljevičarenje kao i ostalima, doći će tamo gdje su sad Šveđani.
Možda su trebali dodati u kanun članak koji kaže da se odstranjuje iz obitelji i stavlja u karantenu svatko tko probuši nos i slične stvari koje su znak autoimune bolesti zvane ljevičarenje.
Zdrav razum i povjesno iskustvo nam govore kako duštvo koje ne sprovodi pravdu u smislu da kazna mora biti barem jednaka šteti koja je učinjena i koje je poremetila red u društvu, nezaobilazno kopni kao cjelina, ali istovremeno se to događa i s dijelovima - klanovi,obitelji i na kraju pojedine osobe.
Društvo koje nije dovoljno tradicionalno, nego je spremno eksperimentirati s temeljima, ruši na kraju cijelu kuću.
Prilično slična priča je s novorednom Crkvom. Kritika sveg postojećeg na kraju završava da nema više ničeg. Nezabludivi nauk Crkve je beskonačno svetiji i nepromjenjiviji od kanuna, ali ljevičari unutar Crkve koje zovemo modernistima, odlučili su ga promjeniti (iako zdrav razum kaže da ako je nešto nezabludivo da je ujedno i nepromjenjivo), prilagoditi novim vremnima u kojima žive ljudi zaraženi stockholmskim sindromom (čiju sam definiciju proširio, ali se u suštini radi o istom).
Umjesto da se uz pomoć tog nezabludivog nauka ljudi zaraženi ljevičarstvom izliječe, ljevičarstvo je zarazilo 'liječnike' i tako je stvorena novoredna Crkva koja je tu bolest samo bolje raširila pa se radi o epidemiji.
Kako napisah već, kanun je rješenje kad nema kršćanske države ili države koja čuva naravni moral preko pravednog pravosuđa, jer pravdu trebaju prosuditi pravedni suci po zakonima naravnog morala, a kaznu izvršiti država. Nije dobro ako žrtve same prosuđuju kakva im je nepravda nanesena i ako same izvršavaju kaznu nad zločincima, jer onda pretjerana kazna ili krivi osobni sud dovodi do novog lanca krvne osvete.
Činjenica je isto da u organskim društvima u kojima vlada kanun, ima manje kriminala i nasilja, budući su kazne za prekršitelje ozbiljne i ne pogađaju samo zločinca nego i njegovu obitelj, što uzrokuje izbjegavanje konfliktnih situacija, poštivanje drugog, ako zbog ničeg drugog, onda zbog dobra svoje vlastite obitelji (a u organskom društvu pojedinac ne može živjeti bez obitelji, i na parazitstvu državnih jasli na beskrajnu žalost ljevičara, feministkinja i sodomita).
Živimo u apokaliptičnim vremenima u kojima se stvara globalna država kojoj će biti u cilju negacija naravnog morala.
Zemaljske pravde koja je bila u normalnim državama bit će sve manje.
U zaštiti svojih obitelji, roda, naroda i sebe ne ćemo se više moći pozivati na pravdu državnog pravosuđa. Na kanun možemo zaboraviti kao moguće rješenje, jer za to ne postoje više uvjeti, nema više organskog društva.
Osim što mafija i slične bande kriminalaca, masona, političara, bankara nastupaju kao neorganski klanovi koji upravljaju manje ili više s državom.
Takvi neorganski klanovi su i uništili organsko društvo, oni su uzgojili i raširili virus ljevičarski pred više stoljeća.
Ali ionako zemaljska pravda nije prava pravda, neka nam to bude velikom utjehom.
Jer ubojica nije samo zaslužio smrtnu kaznu, on je zaslužio vječnu muku u Paklu, budući da, ako je njegovo smaknuće kao zemaljska kazna podmirilo nepravdu prema ubijenoj žrtvi,
to isto smaknuće nije podmirilo grijeh prema Bogu koji je izvor svakog života i jedini ima pravo uzeti život.
Neraskajani ubojica koji nije kršten i ne vjeruje u prolivenu svetu krv Jaganjca Božjeg na križu koja briše sve grijehe, ne može nikako podmiriti nepravdu koju je učinio beskonačnom Bogu.
Jer uvreda je to veća čim se uvrijedi osobu koja ima više časti, a Bog je u svemu beskonačan, svaki grijeh prema Njemu je beskonačan.
I zato što je beskonačan, zato jedina pravedna kazna za grijeh je vječna kazna. I ne će sve vječne kazne biti iste. Možda će onaj Crnogorac koji javno vrijeđa Boga imati veće vječne muke od onog ubojice kojeg je iz osvete ubio.
Kršćanin ne smije uzimati osvetu u svoje ruke, jer je Bog rekao da je osveta Njegova. U tome je isto problem u kanunu, ali kako rekoh kanun ima opravdanje dok se ne uspostavi normalna država, jer se ne smije dozvoliti anarhija i vladavina zločinaca u društvu.
"i otpusti nam duge naše, kako i mi otpuštamo dužnicima našim".
Prije toga molimo da nam Otac nebeski da svakidašnji kruh i da Njegovo kraljevstvo bude na Zemlji odnosno u nama.
U toj molitvi koju nam je dao Jaganjac Božji koji je umjesto nas podnio osvetu koju mi nismo mogli podnijeti, Krist nam kaže da ne molimo u svoje osobno ime i u svoju osobnu korist, nego u množini.
Zašto? Zato što smo jedno Tijelo s Kristom i s nebrojenom braćom u Kristu.
Zato što moramo trpjeti nepravdu radi Njega, kao što ju je On trpio radi nas.
Zato što se ne smijemo osvećivati, nego praštati (praštanje ne znači da ubojica ne treba biti kažnjen smrtnom kaznom, nego da onaj tko oprašta nema ništa osobno protiv ubojice), kako je On nama oprostio.
Pojmovnikom kanuna, mi smo jedna obitelj kojoj je na čelu Krist.
Krist je podnio krvnu osvetu da je mi ne moramo.
Krist će nas osvetiti za sve zlo koje podnosimo od onih koji ne pripadaju našoj obitelji - Crkvi. Krist je Jaganjac, ali i strašni Sudac za kojeg je rečeno u sv.Pismu:
'strašno je pasti u ruke Boga živoga'.
Krist je rekao onima koji proganjaju i čine zlo nad udovima Njegovog Tijela:
- što god učinite zlo (ali i dobro) ovima najmanjima koji su Moji,
kao da ste Meni učinili.
To je apsolutna pravda apsolutnog Suca koji dolazi uskoro u slavi.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.