Uloga N.O. Crkve u suicidu zapada

Novoredna (od Novus Ordoe) Crkva je jedan od najvažnijih uzroka suicida zapada.

Nekad su pape i biskupi pozivali kršćane na križarski rat, sad novoredni biskupi poput Jurja Jezerinca pozivaju kršćane da krše zakone svoje zemlje (negiraju granice) i daju logističku pomoć muhamedancima u osvajanju nekadašnjih kršćanskih zemalja. 

I naravno da n.o. biskupi krivo i izvan konteksta interpretiraju Gospodina Isusa Krista. 

Jer On je isti Bog koji je Izraelcima zapovijedio ljuto uništenje - herem (do posljednjeg čovjeka, uključujući djecu) Kaananaca, i istovremeno zapovijedio kršćanima da ljube svoje neprijatelje. 

Kako objasniti taj paradoks?

Vrlo jednostavno, kršćani moraju ljubiti svoje osobne neprijatelje, moliti za njih (međutim nikad ne dozvoliti da ih osobni neprijatelj ubije, rani i ili učini štetu njihovoj obitelji), ali nikad i nipošto pomagati Njegove, odnosno Božje neprijatelje kao što su u SZ bili Kaananci. 

Zar su muhamedanci koji pljuju na križ, ubijaju kršćane, negiraju da je Krist podnio otkupiteljsku muku na križu, da je uskrsnuo i da je Bog, prijatelji Isusa Krista ili Njegovi neprijatelji? 

Više od tisuću godina kršćani znaju da su muhamedanci neprijatelji Krista Kralja. Zadnjih 50-tak godina, ti koji su uzurpatorski preuzeli biskupske stolice Crkve, uče naivni puk suprotno i tako su isti puk pripremili za čim lakše muhamedansko osvajanje.

Na koncu, ne postoji židovsko-kršćanska civilizacija kako govori n.o. biskup Jezerinac. Oni koji su ubili Krista i oni koji slijede Krista su dvije najsuprostavljenije religije. Više nego što je suprostavljeno kršćanstvo i muhamedanstvo (kojeg vjerujem da židovstvo koristi, kao i u dosadašnjoj povijesti, da bi uništilo kršćanstvo).

Ali opet novoredni biskup nam ponavlja mantru o judeo-kršćanskoj civilizaciji kao da je izašao iz klupe američkih protestanata koji se bore za tzv. Izrael.

Crkva je novi i vječni Izrael. U to su pravovjerni katolici uvijek vjerovali.

S druge strane dobija se dojam o mučnini koja je u biskupu Jezerincu.

Jer on je hrvatski nacionalist, on je zabrinut s pravom što će biti s njegovim narodom, a vjerojatno što će biti s njime osobno, i s onima koji njega i novorednu Crkvu slijede, kad muhamedanci preuzmu vlast. 

Dio njega bi htio spriječiti najezdu muhamedanca u Europu, dok drugi dio ponavlja ono što je politički korektno u N.O. Crkvi o tome da se katolici i muhamedanci mole istom Bogu te da katolici moraju udomiti muhamedance čim više mogu.

Takvo stanje je dugotrajno neodrživo.

Ili će biskup Jezerinac, ako dovoljno dugo poživi, pristati na status drugorazrednih građana u kalifatu, uz eventualno konvertiranje na muhamedanstvo što bi ga diglo u prvorazredne građane, ili će odbaciti krivojerje modernizma i postati pravi katolik.
Što znači da ne mora biti novi biskup i ban P.Berislavić , nego na istoj strani s njime i svim kršćanima koji su se borili protiv muhamedanstva. 

Novoredna Crkva je učinila veliko zlo gotovo kataklizmičkih razmjera, ali i dalje Bog sve drži pod svojom kontrolom i sve se odvija kako On želi i dozvoljava da se dogodi.

Najezda muhamedanaca ima više dobra nego zla.

Dobro je u tome što će mnogi Božji izabranici uvidjeti kako je drugo-vatikanski koncil bio koncil heretika nakon kojeg su isti heretici, makar i u istoj osobi, preuzeli biskupske stolice Crkve i time krivovjerje modernizma raširili među pukom.

I većina puka je radosno prihvatila promjene jer su im te promjene značile manje discipline, manje postova i nemrsta, manje trapljenja, manje poniznosti i pobožnosti, a više laksizma u moralu. 
Kao što će nezrela djeca rado prihvatiti promjenu u roditeljima koji im više ne brane prejedavanje slatkišima ili im sad dopuštaju gledati na TV ili na web-u što god žele, ili da se više ne moraju ustati ujutro, nego da spavaju dok god hoće.

Naravno da pravi roditelji koji vole svoju djecu to ne će nikad učiniti.

Zato novoredni biskupi, svećenici i teolozi nikad nisu bili pravi očevi svom puku niti su ga uistinu voljeli, oni su puku samo podilazili.

I uvjerili ga da Crkva na Zemlji više nije 'Ecclesia militans' - vojujuća Crkva, jer više tobož nema nikog protiv kojeg bi se borila.

Desetljećima su nakon tog koncila naučavali kako demoni ne postoje, kako su križari bili loši kršćani radi čega se trebamo ispričati muhamedancima, kako nam isti nisu nipošto neprijatelji, kako ne postoji zavjera talmudista protiv kršćanstva (iako je Gospodin Isus Krist bio prvom i najvećom Žrtvom te zavjere, puk je povjerovao kako je s time zavjera prekinuta), kako s ateistima, komunistima i svim neprijateljima Krista Kralja trebamo ući u dijalog, a ne ih konvertirati u kršćane, kako se ljudi mogu spasiti bez da budu unutar Crkve, ili da su svi ljudi, htjeli ili ne htjeli unutar Crkve (osim sedevakantista).

Sve te zablude i mnogo drugih koje nisam nabrojao, dolaze na naplatu.

Jer u laži se ne može dugo živjeti.
Barem ne normalno odnosno bez mučnine i tjeskobe.

Istina će nas osloboditi kaže nam naš Spasitelj.

Muhamedanci su samo nesvjesno Božje oruđe kao bi se Istina bolje vidjela.

I ne mrzimo ih, molimo za njihovo obraćenje.

Da 'nestane turske vere' kako su nekad molile naše bake u krunici prije drugog vatikanskog koncila, a njihova djeca su se čudila kako su bile tako nazadne i neupućene te nisu primjetile da se mole istom Bogu kao i ovi koji su 'turske vere'. Vjerojatno je još i tada postojala latentna klica modernizma, jer muškarci nisu molili krunicu kao žene. 
Tako je valjda započeo feminizam.