Dok nam danas dolaze vijesti kako su muhamedanci iz Bliskog istoka, praćeni hrvatskim degeneričnim novinarima kojima se glas trese od sladostrašća što izvještavaju o tako važnom i 'pozitivnom' povjesnom događaju,
protuzakonito prešli našu granicu, trebamo se zapitati što je to ostalo od našeg hrvatskog identiteta i države kad pred našim očima, oni koji su zaduženi štititi hrvatsku granicu i hrvatske zakone, ih krše.
Reć da je hrvatska elita izdala hrvatski narod nije sasvim precizna konstatacija.
Jer hrvatski narod je izdan još prije od većine pripadnika istog naroda.
I možemo čak reći da je narod izdao sam sebe.
Kad se čovjek odluči na suicid, onda je izdao sam sebe jer se je pobunio protiv svoje egzistencije i bitka.
Volio bih da sam krivi prorok, ali meni se čini da su skoro svi stari europsko-kršćanski narodi odlučili počiniti kolektivni suicid ili ako je moguće bez bolova - eutanaziju.
I nije to bila samo odluka živućih naraštaja, to su odlučili još pokojnici.
Kad su nauštrb tradicije i vjere prihvatili liberalizam.
Problem s nama Hrvatima kao i ostalim europskim narodima je što mi nemamo ono što imaju narodi koji su opstali stoljećima bez države i u mnogim dijasporama, načelo 'ili mi ili oni'.
Naša politička emigracija je prvih desetljeća bila prilično vitalna i homogena. Ali, drugi-treći naraštaj u tuđini ne želi imati to gorko iskustvo tuđine i tako svojevoljno izgubi svoj hrvatski identitet kako bi lakše živjeli ne više u tuđini, nego u novoj domovini.
Ne vidim opravdanog razloga po kojem im bilo tko iz RH može zamjeriti, kad je ovdje narod u svojoj državi odlučio izvršiti suicid.
Što možemo učiniti ako se situacija stvarno nastavi u crnom scenariju kojeg sam vidio na snimci na kojoj crni imigranti divljaju ulicima nekog gradića u Italiji, a domoroci su se posakrivali po kućama?
Po svemu sudeći nema nikakve bojazni od talijanskog iredentizma kad Afrikanci osvajaju Italiju kao u vremenima Hanibala (ovi su crni, a Kartažani to nisu bili).
Samo neprijatelj mog neprijatelja nije nužno i moj prijatelj.
Napisao sam ranije kako je naš pravi 'mi' Kristovo Tijelo.
To je naš pravi, vječni identitet.
Naša braća su svi oni u Europi i šire koji su isto zabrinuti zbog najezde muhamedanaca, ali koji su nakalemljeni na Kristov trs bez obzira kojem (bivšem?) narodu pripadali.
Da, naša braća u Kristu su i sirijski kršćani koju su još više nego mi ugroženi od muhamedanaca.
Borimo se koliko je to moguće da naš narod opstane, ali ako je stvarno narod krenuo u suicid, mi ne idimo za njim. I ne plačimo dugo za gubitkom našeg hrvatskog identiteta i naroda.
Jer onaj tko je ud Kristovog Tijela, taj se ne boji nikog osim Boga, znajući pri tom da je njegova Glava pravi Bog i pravi čovjek.
Taj ne može biti pesimistom, jer vječna pobjeda i vječno blaženstvo mu je nadohvat ruke.
Zapad šaptom pade.
Vjerujem da je to dobro, jer radi tog Zapada nismo mogli vidjeti jasno Boga.
Ne živimo više u sjeni Zapada koji se je pred nekoliko stoljeća pobunio protiv Boga i sad proživljava zasluženu kaznu.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.