Ili mi ili oni

Naslov sam napisao ponukan ovim tekstom P.Buchanana.
Ne ulazeći u raspravu oko rasnih problema u SAD-u i mjenjanja same definicije te države brisanjem spominjanja njezinih utemeljitelja i junaka,
želim taj primjer staviti u kontekst životnog načela:
ili mi ili oni.
Samo načelo znači isključivost i borbu da oni koji se predstavljaju kao 'mi', postanu na nekom području dominantni nad drugima ili da ih skroz potisnu.
Suvremenom čovjeku to načelo zvuči okrutno, nazadno i zlo.
Ali niti jedan narod nije opstao u povijesti, kao niti jedna religija, ako je odbacila to načelo.
Mišljenja sam da to načelo nije po sebi nipošto zlo, jer to je načelo i po kojem obitelj štiti svoj posjed, svoje granice, isto tako narod svoje državne granice i ne dozvoljava da u vlastitom domu postane stranac ili da bude izbačen iz svojeg doma kojeg su mu namrijeli preci.
Netko će reć - ali po tom načelu su se učinili mnogi zločini, mnoga osvajanja!
Istina, ali isto tako onaj tko je slab i ne može zaštiti sebe i svoj narod koji je izgubio moralne vrednote, ne zaslužuje da bude gospodarem, nego slugom.
Kad su Izraelci postali slabi, kad su se opoganili i izgubili vjeru u Boga, Bog ih je prepustio Babiloncima.
Kad su Izraelci odbacili načelo 'ili mi ili oni', kad su htjeli postati 'mi' s poganima, onda su postali slabi i dostojni da budu robovi poganima.

Motiv ovog teksta je razotkriti otrov koji modernisti na čelu s papa Franom daju svojim naivnim ovcama kako moraju postati 'mi' zajedno s muhamedancima. Čak da moraju udomiti one koji kad dolaze u tuđe zemlje viču 'allahu akber' jasno stavljajući svima do znanja kako su došli osvajati nekadašnje kršćanske države u ime lažnog proroka Muhameda.
Prije toga, pred pola stoljeća ali i više, govorili su ondašnjem naivnom puku kako se moraju integrirati s liberalima, ateistima i drugim nekršćanima u anemičnu zajednicu nazvanom liberalno-sekularnom državom.
Kad kršćani prestanu biti 'mi' za sebe, nego 'mi' prošire na nekršćane,
onda koliko god kršćani bili većina u državi, nekršćani će nad njima vladati.
Ustvari u svakoj državi vladaju oni koji se tog načela najdoslijednije i najvrsnije drže. 
U Ugandi skoro trajno vladaju manjinski Tutsi nad većinskim Hutima.
U Siriji isto tako alaviti vladaju nad većinskim sunitima.
U RH vladaju ateisti, iako su formalni kršćani u većini.
Ako muhamedanci zavladaju Europom, oni će to puno prije učiniti nego što postanu većina. Jer većina je anemična i posve joj je strano načelo 'ili mi ili oni'.
Prilično sam uvjeren da Bog koristi muhamedance, kao nekad Asirce, Babilonce, Hune ... da bi kaznio kršćane koji su izgubili vjeru i želju da se bore za Krista Kralja.
Prestanimo biti 'mi' s onima koji više nemaju kičme i čekaju nove gospodare, budimo 'mi' s onima koji su sad u vječnom zajedništvu s Bogom i koji se nisu bojali biti progonjenom manjinom.
Kršćani su u prvim stoljećima bili najprogonjenija manjina,zato što nisu htjeli priznati da su druge religije istinite,nisu htjeli unijeti kip Isusov u poganski panteon,nisu htjeli biti 'mi' s nekršćanima.
Na koncu, uz milijunska mučeništva, uspjeli su stvoriti kršćansku državu i postati dominantni, ne radi sebe, nego radi Krista Kralja.
Stoga kad su kršćani vitalni, kad su borbeni, kad se drže načela 'ili mi ili oni', oni to ne čine radi svojeg osobnog zemaljskog probitka, nego radi Onog koji je rekao - dana mi je sva vlast na Nebu i na Zemlji.
Pravi kršćani nisu osvajači i uzurpatori, oni se bore za Onog koji je stvarni gospodar svega te zato nikad ne mogu biti u zajedništvu s onima koji ne priznaju Krista Kralja.
Neka nam bude primjer sveti Ljudevit IX, francuski kralj i križar.
Koji je bio u osobnom životu ponizan i blaga srca, nježan i sućutan.
A u ratu borac koji je ulijevao strah u srca neprijateljima Krista Kralja.