Ovaj tekst je nastavak ovog.
Pročitajte kao uvod članak zanimljivog Theodora Shoebata čiji je otac kršćanin koji je konvertirao od muhamedanstva, a ujedno je bio na čelu PLO.
Otac i sin se zdušno bore protiv najezde muhamedanaca i protiv iste lažne religije.
Shoebat je ispravno detektirao glavnu boljku zapada - individualizam.
Zapad koji je odbacio načelo 'ili mi ili oni' odnosno koji je prihvatio individualizam, je zreo za suicid.
Ili za eutanaziju uz pomoć muhamedanaca.
Nažalost takve suicidalne ideje se pojavljaju danas pod imenom kršćanstva.
Što je dakako velika laž, jer kršćanstvo od samog početka ima svoj 'mi',
i jasno razlikuje one koji nisu s njima kao izvanjske, kao strance ili kao one koji imaju namjeru naškoditi kršćanima ili kao one koji će im se priključiti.
U tom pogledu kršćanstvo i muhamedanstvo se ne razlikuju,
obje religije žele osvojiti cijeli svijet tako da cjelokupno čovječanstvo postane 'mi'.
Kako bi drugačije i moglo biti ako Crkva vjeruje da izvan Nje nema spasenja?
Ako se Crkva ne bi željela proširiti na sve ljude, onda bi Ona de facto mrzila te ljude u takvoj dijaboličnoj mjeri da im ne želi spasenje.
A to je stvarno glavni motiv Sotone, čim više ljudi povući za sobom u Pakao.
Kako se iz svakog zla nazire dobro (zato Bog i dopušta zlo),
onda ove recentne 'nevolje' s najezdom muhamedanaca,
izazvat će kod nekih zapadnjaka propitkivanje glavnih postavki modernog zapada kao što su liberalizam i individualizam.
Mlaki i nominalni zapadni kršćani morat će ili skroz prestat se zvati kršćanima (a to će se većini dogoditi) ili će morati odbaciti hereze koje su se umnožile u novom vijeku i koje zajednički nazivamo modernizmom.
Jedna od tih hereza je praktično negiranje Crkve kao Kristovog mističnog Tijela. Kršćanin ne može biti individua, on mora biti dio organizma kojeg zovemo Crkvom. Zar će ruka mrziti svoju drugu ruku, a voljeti ruku koja pripada drugom tijelu? To se događa s modernim kršćanima.
Oni, poput papa Frane, žele pokazati kako puno više ljube nego nekadašnji kršćani, pa crkve prepuštaju muhamedancima.
Ali ne radi se o ljubavi, jer da ih papa Frane stvarno ljubi onda bi ih barem jednom pokušao preobratiti. On ih se najvjerojatnije boji pa reagira u svom strahu skockholmskim sindromom - opravdava i ljubi one kojih se boji.
Kao kršćani 'mi' moramo najviše ljubiti svoju Glavu, Gospodina Isusa Krista.
Zatim tu dolaze kršćani koji su nam krvno bliski, koji pripadaju našem narodu, našoj rasi, onda oni kršćani koji ne pripadaju našem narodu i rasi,i na kraju svi ostali, ali isto graduirani po ljestvici.
Ljubav ako nije pravedna, ako nije graduirana, onda je ona neuredna i postaje suprotnost ljubavi.
Tko više ljubi susjedovu djecu od svoje djece, taj ne ljubi niti jedne niti druge.
Isto načelo moramo prihvatiti kao pripadnici Crkve.
Znam da su neki modernisti učinili takvu distorziju od nauka o Crkvi kao Tijelu Kristovom, da tumače kako prema Isusovoj prispodobi o dobrom Samaritancu moramo svojim bližnjima smatrati sve ljude.
I čak još više u svom ludilu neki smatraju da trebamo više ljude ljubiti što su nam manje bliski, u stilu bližnji ti je onaj koji ti je daljnji.
To znači da su kršćani trebali smatrati svojim bližnjim poznatog sotonistu A.Crowleya. Što je potpuni apsurd. Ali i 'greška u koracima' jer Gospodin nije pitao tko je Samaritancu bio bližnji, nego tko je bio bližnji ranjenom čovjeku. Bio je Samaritanac zato što mu je učinio dobro i pokazao ljubav.
Stoga bi ta ludost i krivo tumačenje Biblije trebalo prestati.
I prestat će jer dolazi vrijeme razlučivanja duhova.
Kršćanima Europe nisu bližnji muhamedanci koji krše zakone njihove zemlje ilegalno ulazeći u nju i pri tome vičući alahu akber.
I koji odbijaju pomoć u paketima zato što je na njima crveni križ, i koji ni najmanje ne pokazuju zahvalnost što im se pomaže, nego smatraju svojim pravom da im zapadne države daju bespovratnu pomoć i beneficije.
Bližnji su nam oni koji nam čine dobro, a ne oni koji nam rade o glavi (glavosjekom).
Bližnji su nam oni koji za nas i sebe kažu 'mi',
a to ako smo kršćani, su naša braća u Kristu, udovi istog Tijela.
Nema komentara:
Objavi komentar
Komentiranje sam opet (4. svibnja 2023) dopustio videći da ima sve manje mjesta na net-u bez cenzure.